Breznica Đakovačka, (IKA/TU) – Zagrebački glazbeni ansambl Collegium pro musica sacra gostovao je u subotu 27. lipnja u Karmelu sv. Josipa u Brezici Đakovačkoj. U jubilarnoj terezijanskoj godini vrhunskom izvedbom djela klasične kršćanske glazbene baštine tijekom euharistijskog slavlja, a potom prigodnim koncertom, pod ravnanjem s. Cecilije Pleša, umjetničke voditeljice ansambla, Collegium je obdario zajednicu sestara karmelićanki i okupljene prijatelje Karmela izuzetnim glazbenim doživljajem.
Euharistijsko slavlje predvodio je preč. Stjepan Maroslavac u zajedništvu s vlč. Andrijom Đakovićem i vlč. Markom Milinkovićem, a prisutan je i vlč. David Sluganović. Govoreći o slavlju jubilarnih godina u Starom zavjetu, preč. Stjepan rekao je da je “kršćanska glazba stara koliko i kršćansko bogoslužje”. “Je li Isus pjevao”, zapitao se propovjednik, te navodeći tumačenje biblijskih egzegeta zaključio da zasigurno jest “u nazaretskoj sinagogi, dok je naviještao tekst Izaije proroka: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza (Lk 4,16-22) i na Posljednjoj večeri s učenicima: Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori (Mk 14, 26).”
Promišljajući potom o značenju kršćanske glazbe u kontekstu jubilejskih proslava – 500. obljetnice rođenja sv. Terezije Avilske, 200. obljetnice smrti biskupa Antuna Mandića te 200. obljetnica rođenja i 110. obljetnici smrti biskupa J. J. Strossmayera, propovjednik je istaknuo mjesto i ulogu tih velikana duha, njihov trag u povijesti i utjecaj na naše vrijeme.
Terezija se “trudila oko obnove i reforme Reda. Bila je velika u svome djelovanju, u provođenju reformi Crkve. A tamo gdje je izvršena reforma na vrijeme, nije imala što tražiti reformacija, a kasnije protestantizam”. Biskup Antun Mandić “utemeljio je Bogoslovno sjemenište i teološki studij u Đakovu te je od tada sastavni dio teološkog studija i svećeničke formacije i crkveno liturgijsko pjevanje, njegovanje liturgijske glazbe”. Josip Juraj Strossmayer, “biskup s kraja svijeta”, kako su ga nazivali na Prvom vatikanskom saboru i po Europi, svojim djelovanjem i zahvatima pod geslom Sve za vjeru i domovinu! “uveo je Hrvatsku u krug uljuđene Europe”. Među mnogim njegovim velebnim djelima diljem hrvatske domovine i slavenskih zemalja zaslužan je što su u mnogim našim selima izgrađene ne samo crkve, nego i zvonici – tornjevi sa satovima, a na korovima orgulje. “Za njegovog doba u Đakovu su lijevana zvona. Zvono je najjače glazbalo, ujedno i umjetničko djelo”, istaknuo je preč. Stjepan navodeći primjere obitelji koje su djelovale na području naše nadbiskupije, čija su neka djela unatoč kulturocidu i rekviriranju zvona i orgulja očuvana na ovim prostorima: zvonoljevačka obitelj Gerharda Maybauma, Živko Hrvatić koji je izrađivao i popravljao satove na zvonicima, te graditelji orgulja Josef Angster i obitelj Fabing.
“Quis cantat bis orat! Tko pjeva – dvostruko moli! Tko pjeva, orgulja, svira, vodi zbor, dirigira – višestruko moli”, poručio je preč. Stjepan Maroslavac, te zaključio propovijed riječima: “Glazba kao zvonka radost bila izvođačima, glazbenicima na ponos, slušateljima na radost, Bogu na čast, a svima nama na spas!”
Iz bogate riznice dragocjene hrvatske sakralne glazbene baštine Collegium je za euharistijsko slavlje izabrao: Misu gregorijanskog napjeva iz franjevačkog samostana na Košljunu (1709.), skladbe: Majci Božjoj Kamenitih vrati (Matija Ivšić), Pripjevni psalma 112. (Anđelko Klobučar) u izvedbi solista Seada Ivana Muhamedagića, Od raja Spasu milije bi tijelo Djeve blažene (Stanislav Preprek), Veliča (izmjenično gregorijanski koral i višeglasje).
Zahvalnost glazbenicima za sjajnu a capella izvedbu napjeva gregorijanskih korala, kao i ostalih skladbi, u koncertnom dijelu programa: Credo iz koralne mise s Košljuna,: O, Isuse, nebesa sjaj (Matija Ivšić),: Sicut cervus desiderat (G. P. da Palestrina), Alma Redemptoris Mater, Regina coeli laetare (Gregor Aichinger), alleluia, Totus tuus, sum Maria (Marco Frisina), Salve Regina – publika je izrazila oduševljenim pljeskom.
Nakon završnog euharistijskog blagoslova preč. Stjepan Maroslavac zboru u znak zahvalnosti za nesvakidašnji glazbeni događaj kao uspomenu na taj nastup darovao je Litanijar i monografiju o zvonima Slava glasu nebeskom koje je sam uredio.
Majka Ljiljana, poglavarica samostana, srdačno je zahvalila preč. Stjepanu “za predvođenje euharistijskog slavlja i prekrasnu propovijed, za sve godine neumornog i vjernog služenja zajednici sestara kroz navještaj Radosne vijesti i lomljenje Kruha života” te mu uručila prigodan dar – svijeću s euharistijskim motivom i biografiju svete Terezije Avilske. Također je zahvalila s. Ceciliji Pleša, umjetničkoj voditeljici zbora za “sav trud uložen u organizaciju ovog koncerta, za srcu i dušu te stručnost kojom vodi ovaj zbor”. Zahvalila je također svim izvođačima te istaknula da su srca sestara i svih nazočnih dirnuta ljepotom glazbe, ljepotom Božjom u njihovu pjevanju te izrazila uvjerenje “da smo se svi po ljepoti ove glazbe približili Gospodinu i još više Njegovoj Majci”. U znak zahvalnosti s. Ceciliji darovala je ukrašenu svijeću s likom svete Majke Terezije i izrekom “Solo Dios basta” .
Nakon zajedničkog fotografiranja za članove Collegiuma i njihove prijatelje u dvorani ispod crkve sestre karmelićanke pripremile su agape, a potom je slijedio susret sa sestrama u samostanskoj govornici.
S. Cecilija uime Collegiuma darovala je sestrama tri nosača zvuka – dva u izvedbi Collegiuma: snimku koncerta “Ususret Božiću” održanog u Hrvatskom glazbenom zavodu 2012. povodom 40. obljetnice njihovog postojanja i sakralnu glazbu Pere Ivanišića Crnkovačkoga “Kad je Isus u mom srcu”, te treći “Psalmi” u izvedbi Zbora varaždinske katedrale “Chorus angelicus” pod umjetničkim vodstvom i instrumentalnom pratnjom katedralnog orguljaša i zborovođe mo Anđelka Igreca. Skromno je predstavila djelovanje ansambla koji već 43. godinu svojim glazbenim apostolatom domovinom i cijelim svijetom pronosi Radosnu vijest Isusa Krista. Zamisao koja je davne 1972. niknula u srcima dviju redovnica iz Družbe sestara Naše Gospe u Zagrebu, s. Imakulate Malinke i s. Cecilije Pleša, rasla je pod okriljem zagrebačkog nadbiskupa a sada sluge Božjega Franje kardinala Kuharića i okupljala generacije velikih zaljubljenika u Isusa Krista, samozatajnih osoba čija je glazbena izvedba i cijeli život višestruka molitva, čiji nastupi upravo stoga pružaju izniman duhovni doživljaj. To su se sestre osvjedočile također i kroz predstavljanje članova ansambla: Snježane Marohnić, Monike Prša, Tihomira Prša, Maria Šprljana, Kristine Kramarić, Ivane Vrkić, Silvije Kućan, Kosjenke Štefanić, Tomice Jakić i njihovih prijatelja, te na osobit način Seada Ivana Muhamedagića.