Cres, (IKA) – U gradu Cresu održan je 29. i 30. rujna 2005. u organizaciji Hrvatskog filozofskog društva Međunarodni simpozij u sklopu “Četrnaestih dana Franje Petrića” o temi “Petrić i renesansne filozofske tradicije”. Znanstveni je skup otvorio dr. Ivica Martinović, predsjednik Hrvatskog filozofskog društva i predsjednik Organizacijskog odbora. U ime grada Cresa skup je pozdravio gradonačelnik Gaetano Negovetić, prof. Sudionici iz Europe i Amerike rasvijetlili su temom simpozija zadane vidove Petrićeve filozofske misli u spletu renesansne filozofije.
Uvodno izlaganje držao je profesor emeritus dr. Ivan Golub: “Francesco Patriccio primljen 13. listopada 1596. u Congregatio Sancti Hieronymi Illyricorum de Urbe”. Na temelju izvora i literature pokazao je kako je prijem Franje Petrića u “Congregatio”, Zbor, Bratovštinu sv. Jeronima Ilira/Hrvata u Rimu, bjelodan dokaz da je Franjo Petrić Hrvat iz Dalmacije. Tko je naime htio biti primljen u ilirsku/hrvatsku Kongregaciju sv. Jeronima u Rimu morao je ispuniti uvjet da potječe iz Ilirske zemlje i od ilirskih roditelja “nati nella provincia illirica de parenti illirici”. Značajno je da nije dosta da je čovjek rođen u Ilirskoj zemlji, već se traži da je i od ilirskih/hrvatskih roditelja.. Inače bi članom Ilirske/hrvatske kongregacije mogao postati i stranac koji se “slučajno” rodio u Ilirskoj zemlji. Ili stanovnik Ilirske zemlje koji nije ilirskoga/hrvatskoga roda. U 17.stoljeću će najviše crkveno sudište Sveta Rimska Rota presuditi da se pod Ilirskom zemljom razumije Dalmacija, Hrvatska, Slavonija i Bosna. Franjo Petrić je, doista rodom iz Dalmacije, iz otoka i grada Cresa. Rođen, 25. travnja 1529. od ilirskih/hrvatskih roditelja. Vjerojatno se za prijem u Ilirsku/hrvatsku Kongregaciju sv. Jeronim u Rimu tražilo i poznavanje ilirskoga/hrvatskoga jezika. Franjo Petrić primljen je u hrvatsku Kongregaciju sv. Jeronima u Rimu 13.l istopada 1596. aklamacijom. Nekoliko mjeseci nakon što je Kongregacija indeksa stavila na Indeks-Popis zabranjenih knjiga Petrićevo veledjelo “Nova de universis philosophia” (Ferrara 1591, Mletci 1593) s opaskom “dok se ne ispravi –donec corrigatur”. Petrićevi sunarodnjaci u Rimu okupljeni u Kongregaciji, Bratovštini sv. Jeronima, primivši Petrića za svojega člana, pokazali su kako se ne spotiču o činjenicu da je Petrićevo djelo na Indeksu. Primljen je mogao biti samo čovjek čestit. Petrić je bio u nemilosti vlasti (Kongregacije indeksa) ali u milosti svoje u Rimu prisutne hrvatske nacije. Petrić je bio i na diku hrvatskoj Kongregaciji u Rimu. Pozvan od kardinala Ippolita Aldobrandinija za profesora filozofije u Rim 1592, iste godine kad će kardinal Aldobrandini biti izabran za papu Klementa VIII. Petrić predaje u Rimu filozofiju do smrti 7. veljače 1597. Petrić je član više akademija. Bio čovjek kako znamenit u širokom svijetu voli biti prorok u zavičaju, u domovini “propheta in patria”. Primljen u hrvatsku Kongregaciju sv. Jeronima u Rimu Franjo Petrić je bio “prorok u domovini”. Svetojeronimske naime ustanove u Rimu na neki su način objedinjavale u Rimu Hrvatsku koja je bila rastrgana između Germana, Mlečana i Turaka u domovini.
Za nekoliko mjeseci, nakon što je primljen za člana hrvatske Kongregacije sv. Jeronima u Rimu Franjo Petrić, polihistor, filozof platonističkog usmjerenja, odnosno opredjeljenja, zaklopit će oči svijetu kroz koji je nastojao nazreti Nadsvijet.