Vinkovci, (IKA/TU) – U organizaciji Hrvatskog katoličkog liječničkog društva – podružnica Vinkovci, u velikoj Županijskoj vijećnici u Vinkovcima održana je 2. prosinca tribina na temu: “Crkva i medicina pred izazovima iscjeliteljskih terapija New agea”. Pred punom dvoranom županijske vijećnice na tribini je govorio poznati teolog dr. fra Josip Blažević, OFMConv. Tribinu je započeo vlč. Robert Farkaš, duhovnik HKLD Vinkovci, uvodnim razmišljanjem, zatim je sve nazočne pozdravio preč. Tadija Pranjić. Za kraj uvodnog dijela Zbor mladih župe Presvetog Srca Marijina otpjevao je jednu pjesmu. Moderatorica dr. Kata Krešić, predsjednica HKLD Vinkovci, predstavila je predavača dr. fra Josipa Blaževića.
Predavač je objasnio neke polazišne pojmove i pozadinu problema iscjeliteljskih terapija New agea, te stanje zapadnoga društva kojega karakterizira žeđ za duhovnošću, koja dovodi do sve većeg stvaranja novih religijskih pokreta. Zbog neznanja mnogi vjernici ulaze u njih misleći da su spojivi s kršćanstvom. Jedan od njih je New age, koji od židovsko-kršćanske vjere, sekularizirane znanosti, gnoze, krivovjerja, ezoterije te istočnjačke religioznosti bira samo određene elemente, integrirajući ih u svoje učenje, pojasnio je Blažević. Prema tom pokretu, svijet je izišao iz kršćanske paradigme i ušao u novo doba lišeno svih institucija, u kojemu će čovjek sam postići spasenje. Da bi to pojasnio, Blažević je upozorio na značenje paradigme čiji je nositelj antropologija, učenje o čovjeku. “Zapadnjačka paradigma temelji se na pojmu osobe, najvećem filozofsko-teološkom dometu zapadne kulture. Na temelju te antropologije razvile su se sve suvremene znanosti. S druge strane, istočnjaci ne poznaju pojam osobe pa se njihova antropologija temelji na tzv. čakrama, koje su ekvivalent osobi. Zato bog na istoku nije osoba, kao u kršćanstvu, već energija. Ona se vježba cijeli život, a ne na vikend-tečajevima kao na zapadu. Svrha hinduizma je izaći iz samsare i postići nirvanu. Sredstvo kojim se to postiže je joga”.
Prema biocentrizmu New agea svaki oblik života jednako je vrijedan. U tom kontekstu reinkarnacija više nema klasično značenje kazne, nego, po zakonu divinizirane evolucije, ona predstavlja stupnjevito usavršavanje vlastitih sposobnosti, usavršavanje koje se nastavlja iz jednog života u drugi, ili istovremeno u više njih, ali u različitim dimenzijama. Dražesni kućni ljubimci koji, sve češće, postižu i status “članova obitelji”, društva “prijatelji životinja”, “sprovodi za životinje”, i štošta drugoga, iza sebe, katkada i nesvjesno, naviještaju ovu biocentričku paradigmu već široko rasprostranjenu u današnjem društvu.
“Problem te bioenergije jest što ona nije fizička energija, već je riječ o teološkoj terminologiji”, istaknuo je Blažević i objasnio: “U Kini se ona naziva chi, u Japanu qi (reiki), u Indiji prana (pranoterapija), dok je u kršćanstvu najprikladniji pojam ruah, odnosno Duh Sveti”. No zapad je odvojio sveto i profano, a tvorac i jednog i drugog samo je jedan – Bog. Suprotno tome, istočnjaci nemaju tu podjelu i stoga se suočavaju s problemom kako predstaviti svoje terapije na zapadu, nastavio je Blažević dodajući: “Njima se želi postići spasenje, i kad bismo jogu mogli svesti samo na tjelovježbu, problema ne bi bilo, ali to nije moguće. Svrha joge nije u postizanju zdravlja, nego spasenja. Joga bez mantre isto je što i tijelo bez duše”.