Rijeka, (IKA) – Drugoga dana Teološko-pastoralnog tjedna o odnosu Crkve i medija u utorak 4. listopada na Teologiji u Rijeci o međusobnom odnosu evangelizacije i medija te o izazovima i mogućnostima toga odnosa govorio je dr. Milan Šimunović. Konstatiravši da se Crkva danas nalazi u misionarskoj situaciji, s obzirom na naraslu sekularizaciju i dekristijanizaciju, ustvrdio je da se osjeća nužnost eksplicitnijeg navještaja Evanđelja. No, čini se da je na djelu, rekao je, «fenomen šutljivog demona», što bi se odnosilo na antimisionarski sindrom u zapadnoj Crkvi. Predlaže da se nasuprot nagnućima vezanosti na nekadašnje obrasce treba dijaloški suočiti s modernitetom, što podrazumijeva i potrebu da Crkva preispita svoju evangelizacijsku medijsku prisutnost kako bi se više zauzimala za Evanđelje, a manje za sebe samu. Masovni mediji prisiljavaju Crkvu da svoju poruku otkriva iz perspektive današnjega života i današnje kulture. Traži se drukčijost govora koji podrazumijeva smirenost u iznošenju uvjerenja bez retoričke zajapurenosti, osuda, kuknjava i prijetnji. Trezvenost navjestiteljskog govora uključuje u sebi i tihu radost i simpatičku zabrinutost i zauzetost za slušatelja pa je stoga temeljno pitanje danas pokazati da je vjera važna, štoviše odlučujuća da bi se moglo razumjeti čovjeka. Otuda i odgovornost svih koji nastupaju u javnosti, a predavač je osobito spomenuo važnost teoloških učilišta koja još uvijek u svojim programima nemaju razrađenu tzv. Teologiju komunikacije.

Govoreći o načinima uporabe medija u katehizaciji mr. Anton Peranić, među ostalim, je istaknuo važnost uporabe kako starih tako i novih medija te je pokazao više primjera komuniciranja katehetskih sadržaja, ne samo putem tiskanih medija već još više putem Interneta i novih kompjutorskih tehnologija. Nudeći konkretne prijedloge i načine uporabe suvremenih medija još je jednom ukazao na nužnost stalnog praćenja mogućnosti koje Crkvi stoje na raspolaganju kada su u pitanju sve noviji i noviji mediji.

Dr. Ante Crnčević iz Zagreba govorio je, pak, o problematici odnosa medija pred nemedijalnošću liturgijske zbilje. U tom je kontekstu istaknuo osobito zapreke koje se nalaze pred elektronskim medijima kada je u pitanju prenošenje liturgijskih slavlja. Crkva se rađa iz komunikacije s Bogom i iz toga proizlazi komunikacija sa svijetom i medijima. Liturgija je uvijek komunikacija. Ona je govor s Bogom i osobito njeguje govor simbola. U toj raznolikosti mediji se nalaze pred teškoćom komuniciranja te raznolikosti, jer stvarnosti mjere nije moguće posve medijski obuhvatiti. Bogoslužje se u shvaćanju medija svodi na vjersku manifestaciju, dok nedostaje otajstveni segment, ne samo u liturgiji već i općenito u shvaćanju Crkve i njezina života. Liturgija je nerijetko instrumentalizirana i iskorištena za proslave koje nerijetko nemaju misterijski karakter. U opasnosti smo da i liturgija slavi Crkvu, a ne Boga, primjerice kada se slavi neki građevinski pothvat. Poslanje Crkve nije da bude suvremena, već suvječna. Nužno je staviti naglasak na razumijevanje otajstvenoga u liturgiji, jer bez toga ona ostaje ljudski, a ne Božji čin. Dr. Crnčević govorio je i o važnosti naglašavanja otajstvenog u prijenosima liturgijskih slavlja. Naglasak je potrebno staviti na zajednicu koja slavi, a ne na slušatelje i gledate prijenosa, te sam prijenos slavlja mora biti prikazan uživo, jer nije moguće biti sudionik nekog slavlja bez te činjenice. Različiti oblici komunikacije i govora, čak i govora šutnje, omogućuju susret s otajstvenim u liturgiji. Nužna je suradnja medijskih i liturgijskih stručnjaka kako bi prijenosi liturgijskih slavlja bili što uspješniji. Bilo bi poželjno da mediji prenose i druga liturgijska slavlja, a ne samo slavlja euharistije. Na kraju je zaključio važnošću izdavanja liturgijskog vodiča za radijske i televizijske prijenose liturgijskih slavlja.

O prilagodbi teološko-katehetskog govora medijskim načelima govorio je dr. Ivo Balukčić iz Sarajeva. Ukazavši na uzor svakoga kršćanskoga komuniciranja – Isusa, predavač je istaknuo kako priopćivanje znači mnogo više od pukog iznošenja nekih istina te je ponajprije priopćavanje samog sebe u ljubavi. Cilj toga govora nije naučiti neko znanje, nego pokrenuti, oduševiti i ohrabriti. Isusova je komunikacija duboko dinamička te je usmjerena svima, posebice onima na marginama. Njegova je komunikacija usmjerena životu sugovornika. Crkveni komunikator danas se s jedne strane mora držati svoga uzora Krista, a s druge strane mora se služiti novim jezikom i novim psihološkim obrascima suvremenih medija.

U poslijepodnevnom dijelu rada predavanje na temu medijskog ustroja Crkve, odnosno pod upitom kako se Crkva medijski predstavlja, održao je prof. Anton Šuljić, predstojnik Tiskovnog ureda HBK i ravnatelj IKA-e. Istaknuvši crkveno učenje o nužnosti primjene novoga jezika i novih psiholoških obrazaca, za što poticaji dolaze iz medija, opisao je medijsko okruženje u kojem se nalazi naša Crkva, dajući širi kontekst nekim neuralgičnim pitanjima i problematici odnosa Crkve i medija. Općenito, crkveni mediji još uvijek imaju problema u snalaženju pred novom situacijom u kojoj se našla i naša Crkva i naše društvo. Na planu tiskanih medija problem je ne samo nedovoljna privlačnost već i dosta snažno klerikalno usmjerenje pojedinih medija, što može biti otežavajuća okolnost u situiranju medija u naše društvo. Opremom tekstova i grafičkim izgledom crkveni mediji nisu privlačni, no zato imaju pouzdane tekstualne sadržaje. Crkva u suvremenom hrvatskom društvu još uvijek traži način najbolje komunikacije, no i sami pokušaji i napori koje ulaže ukazuju na to da ona ne odustaje od toga važnog posla.

Drugo predavanje, vezano uz pad naklade crkvenih tiskovina, održao je glavni urednik katoličkog tjednika Glas Koncila Ivan Miklenić. Na nakladi crkvenih tiskovina odražavaju se svi procesi u Crkvi, a u njihovoj analizi otkrivaju se društveni i unutarcrkveni faktori. Ratna zbivanja prepolovila su nakladu crkvenih tiskovina, a Crkva je zatim kritizirana kako je presnažna. Povećava se razlika između crkvenoga i društvenoga tiska. Među čimbenicima unutar Crkve naveo je, između ostaloga, kako demokratske promjene u društvu nisu dovoljno prepoznate u Crkvi, u Crkvi se primjećuje i nedostatna svjesnost o važnosti crkvenih medija, dolazi do osipanje vjernika, postoji nelojalna konkurencija na lokalnim razinama, a zakazao je i crkveni menadžment. Crkva treba crkvene medije kako bi utjecala na javnost, kako bi prenosila svoje poruke širokom krugu ljudi. Stoga je potrebno usavršavanje crkvenih medija. Crkveni mediji ne njeguju unutarcrkvenu kritičnost, te je potrebno otvarati dijalog. Također je potrebno razraditi strategiju koja bi trebala razvijati svijest o važnosti crkvenih medija.

Urednik religijskog programa na HRT-u o. Tonči Trstenjak govorio je o prisutnosti Crkve na televiziji. Na početku je govorio o vlastitom iskustvu vezanom uz medijsko praćenje smrti pape Pavla VI., a napose pape Ivana Pavla II. Oko 4 milijarde ljudi moglo je doživjeti i osjetiti dirljive trenutke rastanka s papom Wojtylom, što je pak pokazalo moć televizije kao medija. Početni korak za pokretanje religijskog programa na HRT-u napravljen je 1990. godine, kada su biskupi zatražili prikladan vjerski program na televiziji i radiju. Godine 1991. krenula je prva vjerska emisija na televiziji, te je u nastavku predavač govorio o osmišljavanju i pokretanju drugih vjerskih emisija koje su se s vremenom pojavljivale na televiziji. Istaknuo je također važnost uspješnog međureligijskog dijaloga na televiziji u tijeku Domovinskog rata te činjenicu kako tijekom 14 godina nikada nije došlo do sukoba na televiziji, odnosno napadanja na druge vjerske denominacije iz redakcije religijskog programa HRT-a. Snimljeno je tridesetak dokumentarnih filmova. Prenose se liturgijska slavlja, važni događaji iz Crkve, posebno izravni prijenosi iz Vatikana, te se prenosilo tri pohoda pape Ivana Pavla II. u Hrvatskoj. Izrazio je i kritiku zbog činjenice što je religijski program postavljen na 2. program HRT-a, zbog čega je osjetno pala gledanost emisija na 5 do 7 posto. Religijski program prati redovito 17% gledatelja, prema istraživanju agencije PULS iz 2001. godine. Napomenuo je također kako se priprema drugi sporazum Crkve i televizije.

O radu Hrvatskog katoličkog radija, njegovim dosezima, uspjesima, problemima i planovima, govorio je ravnatelj HKR-a Robert Šreter. HKR je osnovan 1997. kao rezultat svijesti Crkve da joj je potreban takav medij za evangelizaciju, informiranje i formiranje slušatelja. HKR pokušava pokriti crkvena i društvena događanja u Hrvatskoj. Šreter je govorio i o financiranju neprofitnog HKR-a, istaknuvši prijatelje, slušatelje koji podupiru financijski radio, kao i župe koje na sličan način pridonose financiranju HKR-a. Spomenuo je također profesionalnost novinara, mrežu suradnika, te potrebu za dodatnom opremom nužnom za radio s nacionalnom koncesijom. Istaknuo je kako je HKR prisutan i na Internetu putem svoje web stranice, te je predstavio i samu stranicu, istaknuvši potrebu stvaranja novog radnog mjesta – urednika spomenute web stranice. Govoreći o Crkvi i medijima, Šreter je govorio o neobjektivnom odnosu svjetovnih medija prema Crkvi i zaključio kako je potrebno više raditi na izgradnji crkvenih medija. Predavač se na kraju kritički osvrnuo na činjenicu kako tijekom osam godina postojanja radija nikada nije učinjena akcija vrha Crkve u Hrvatskoj, koja je ujedno osnivač radija, kojom bi se potaknuli vjernici da koriste upravo te medije.

Glavni urednik Informativnog programa HRT-a Vladimir Rončević zbog spriječenosti nije mogao neposredno sudjelovati na TPT-u, pa je njegovo predavanje “Crkva na hrvatskom medijskom forumu: ravnopravni sudionik i sugovornik!?” pročitano. Rončević ističe važnost Zakona o medijima, spomenuvši obveze HRT-a, a također i dokumente Crkve o medijima. Rončević je naglasio visok postotak katolika u Hrvatskoj, što bi se svakako trebalo uvažavati u medijima. Govorio je i o odnosu informativnog programa i Crkve. Vijesti iz Crkve ravnopravno se natječu s ostalim vijestima unutar tog programa. U Informativnom programu rade novinari koji prate vjersku tematiku te se ostvaruje i suradnja s Religijskim programom HRT-a, a istaknuo je i važnost Informativne katoličke agencije. Crkva je ravnopravni sudionik na medijskom prostoru, no za novi korak ima i prostora i vremena, što olakšava činjenica da je Hrvatska tranzicijska zemlja. Na kraju je uputio dobronamjernu kritiku Crkvi, rekavši kako bi, kao i ostale institucije i ona trebala biti manje samozatajna.

Nakon predavanja održana je rasprava. U srijedu 5. listopada održat će se završni dan TPT-a na Teologiji u Rijeci, a predavači će se baviti problemima i perspektivama crkvenih medija.