Zagreb, (IKA) – U sklopu pripreme za Drugu sinodu Zagrebačke nadbiskupije održan je u srijedu 8. studenoga u psihijatrijskoj bolnici Sv. Ivan u zagrebačkom Jankomiru susret zdravstvenih djelatnika, s ciljem njihova upoznavanja s procesom Sinode te aktivnog uključivanja u predsinodske rasprave.
Priređivač susreta bilo je Tajništvo Sinode u suradnji s o. Darijem Grbcem, župnikom u župi Presvetog Srca Isusova u bolnici Vrapče te bolničkim kapelanom u obje ove bolnice, kao i s ravnateljem bolnice dr. Matom Mihanovićem.

Bolnički kapelan Grbac u pozdravu na početku susreta istaknuo je kako je u pripremi Sinode važno čuti i glas liječnika, medicinskih sestara i tehničara u traženju boljih smjerova u služenju čovjeku, poslanju zajedničkom Crkvi i zdravstvu.
Tajnik Sinode dr. Tomislav Markić pojasnio je smisao i svrhu održavanja Sinode, ukratko prikazao dosadašnji tijek pripreme te najavio buduće korake. Zatim su djelatnice u Tajništvu Sinode Mirjana Anđić i Verica Kraš Villa iznijevši nauk Crkve i prikazavši aktualno stanje u nadbiskupiji uvele u temu rasprave pod naslovom Crkva i zdravstvo u službi čovjeka.

Petnaestak liječnika i glavna sestra, zajedno s ravnateljem bolnice, raspravljalo je potom o predloženim pitanjima, a u raspravi su dotakli teme vezane uz dostojanstvo čovjeka i zaštitu života, problem mita i korupcije, duhovnu skrb bolesnika i medicinskog osoblja, ulogu i prisutnost svećenika u bolničkom okruženju, suradnju liječnika i svećenika u liječenju bolesnika, posebno duševnih.

U raspravi je istaknuta potreba prisutnosti svećenika u svim bolnicama, kao i potreba suradnje i pomoći Crkve u liječenju branitelja koji boluju od PTSP-a te je u tom smislu ponuđena pomoć u dodatnoj edukaciji svećenika. Jednako je tako potreban veći oprez pri održavanju masovnih vjerskih skupova kao što su seminari, jer se psihički labilnije osobe na takvim skupovima dekompenziraju, odnosno dolazi do pogoršanja njihova stanja koje je poslije teško liječiti. Naglašeno je i kako treba učiniti dodatni napor u odgoju i podizanju svijesti u Crkvi i društvu radi popravljanja odnosa prema duševnim bolesnicima, čije su životne sudbine i oni sami prečesto marginalizirani i zapostavljani.
Zdravstveni djelatnici vide svoje mjesto u Crkvu, žele suradnju te smatraju da bi najbolje bilo da djelujemo zajedno, ne kao suprotstavljene strane, nego kao partneri u dinamičkom dijalogu, kako je rekla jedna od sudionica susreta.