Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas se ponovno vraćam na sliku Crkve kao majke. Meni se veoma sviđa ta slika Crkve kao majke. Zato se želim još jednom na nju vratiti, jer mi se čini da ta slika kazuje ne samo kakva je Crkva, već također koje bi lice Crkva, ta naša majka Crkva, trebala sve više imati.
Želim istaknuti tri stvari, uvijek gledajući naše mame, i sve ono što one čine, koje žive, koje trpe za svoju djecu, nastavljajući ono što sam rekao u prošlu srijedu. Postavljam si pitanje: što čini jedna mama?
1. Prije svega uči ići kroz život, uči dijete da bude dobro u životu, zna kako usmjeravati djecu, nastoji im uvijek pokazati pravi put u životu da rastu i postanu zreli ljudi. I to uvijek čini s nježnošću i ljubavlju, pa i onda kada nastoji ispraviti naš put jer smo malo zastranili u životu ili krenuli putom koji vodi u propast. Mama zna što je važno da bi joj dijete išlo pravim putom u životu i to nije naučila iz knjiga, već je naučila iz vlastitog srca. Mamino sveučilište je srce! Tamo ona uči kako da joj djeca sve bolje napreduju.
Crkva čini isto: usmjerava nas u životu, uči nas kročiti putem dobra. Sjetimo se deset zapovijedi: one nam pokazuju put kojim trebamo kročiti da bi sazreli, da bi imali čvrste uporišne točke u svojem vladanju i postupanju. I one su plod nježnosti, same ljubavi Boga koji nam ih je dao. Možda ćete mi reći: ali to su zapovijedi! U cjelini gledano one su jedan “ne”. Htio bih vas pozvati da ih čitate – možda ste ih malo zaboravili – a zatim da o njima razmišljate u pozitivnom svjetlu. Vidjet ćete da se tiču našeg ponašanja prema Bogu, prema nama samima i prema drugima, upravo ono što nas uči mama da bismo živjeli dobro. Pozivaju nas da si ne činimo materijalne idole koji nas kasnije porobljuju, da se spominjemo Boga, da poštujemo roditelje, da budemo pošteni i časni, da poštujemo drugoga… Pokušajte ih tako gledati i promatrati ih kao da su riječi, učenja koja mama daje djeci da bi dobro postupala u životu. Mama nikada ne uči djecu ono što je zlo, želi samo dobro djeci, a jednako tako čini i Crkva.
2. Želim vam reći još jednu stvar: kada dijete odraste i postane zrelo, krene svojim putem, preuzme na sebe vlastite odgovornosti, hoda vlastitim nogama, čini ono što hoće i, ponekad, dogodi mu se također da skrene s puta, dogodi se neka nedaća. Mama uvijek, u svakoj situaciji, strpljivo nastavlja pratiti svoju djecu. Ono što je na to potiče je snaga ljubavi; mama umije nezamjetljivo i nježno pratiti djecu na njihovu putu a kada pogriješe uvijek nađe načina da shvati, da bude blizu, da pomogne. Mi – u mojoj zemlji – kažemo da mama umije “dar la cara”. Što to znači? To znači da mama zna “izložiti se” za svoju djecu, to jest spremna je uvijek ih braniti. Mislim na mame koje trpe zbog djece koja su u zatvoru ili u teškim situacijama: ne pitaju se jesu li kriva ili ne, već ih i dalje ljube i često trpe poniženja, ali nemaju straha, ne prestaju se darivati.
I Crkva je takva, ona je milosrdna mama, koja razumije, koja nastoji uvijek pomoći, ohrabrivati, te ni djeci koja su pogriješila ili koja griješe, nikada ne zatvara vrata svog doma; ne sudi, već pruža Božje oproštenje, pruža svoju ljubav koja i onu djecu koja su pala u duboki ponor poziva da ponovno ustanu i vrate se na pravi put, Crkva se ne boji ući u njihovu tamu da im dadne nadu; Crkva se ne boji ući u našu tminu kada u našoj duši i savjesti vlada tama da nam dadne nadu. Jer Crkva je Majka!
3. Posljednja misao. Mama zna također tražiti, moliti, kucati na sva vrata za vlastitu djecu, bez nekih posebnih računica, i ona to čini s ljubavlju. Mislim na to kako mame znaju kucati također i nadasve na vrata Božjeg srca! Mame mnogo mole za svoju djecu, posebno za najslabije, za one kojima je najpotrebnija pomoć, za one koji su na stranputicama ili su krenuli opasnim putem u životu. Prije nekoliko tjedana sam slavio misu u crkvi sv. Augustina, ovdje u Rimu, gdje se čuvaju moći njegove majke, sv. Monike. Kolike je samo molitve ta sveta majka uzdizala za svog sina, i koliko je samo suza prolila! Mislim na vas, drage mame: koliko samo molite za svoju djecu, neumorne ste u svojim molitvama! Nastavite moliti, povjeravati svoju djecu Bogu; on ima veliko srce. Kucajte na vrata Božjeg srca molitvom za djecu.
Tako čini i Crkva: u molitvi povjerava Gospodinu sve situacije u kojima se nalaze njezina djeca. Uzdajmo se u snagu molitve Majke Crkve: Gospodin ne ostaje neosjetljiv. Zna nas uvijek iznenaditi kada to najmanje očekujemo. Majka Crkva to zna!
Eto to su misli koje sam vam danas htio uputiti: gledajmo u Crkvi dobru mamu koja nam pokazuje put kojim treba ići u životu, koja zna biti strpljiva, milosrdna, puna razumijevanja i koja nas zna staviti u Božje ruke.

Apel za mir
Svake godine 21. rujna Ujedinjeni narodi slave Međunarodni dan mira i Ekumensko vijeće Crkava poziva svoje članove da toga dana mole za mir. Pozivam katolike iz cijeloga svijeta da se pridruže ostalim kršćanima da bi se nastavilo moliti od Boga dar mira u dijelovima našeg planeta koji su pogođeni najvećim nevoljama. Neka mir, Isusov dar, uvijek prebiva u našim srcima i potpomogne nakane i djelovanja vođâ naroda i svih ljudi dobre volje. Svi se zalažimo da potaknemo napore oko diplomatskog i političkog rješavanja žarišta ratova koji još uvijek bude zabrinutost. Posebno mi je u mislima dragi sirijski narod, čija se ljudska tragedija može riješiti jedino dijalogom i pregovorima, u poštivanju pravde i dostojanstva svake osobe, poglavito najslabijih i nezaštićenih.