Castel Gandolfo, (IKA) – U svojoj prvoj ovoljetnoj audijenciji u papinskom ljetnikovcu u Castel Gandolfu Papa je govorio o himnu iz pretposljednjeg poglavlja knjige proroka Izaije (Iz 66,10-14). Autor teksta, kako je primijetio Papa, neki je od kasnijih proroka budući da je nastao u šestom stoljeću prije Krista, nakon babilonskog izgnanstva, dakle dva stoljeća nakon Izaijine misije. Na početku pjesme, kojom dominira majčinski lik Jeruzalema, poziva se na slavljenje Gospodina. U oduševljenoj radosti Izraela u prethodnom 65. poglavlju sudjeluje i sam Gospodin. Uzrok tog klicanja je ponovno oživljenje Jeruzalema, uskrslog iz pepela nakon razorenja od strane babilonske vojske. Grad Jeruzalem predstavljen je slikama ženskog roda, štoviše majčinskim slikama. Grad je nalik zaštićenome i sigurnom krilu, poput je majke koja hrani svoju djecu s izobiljem i nježnošću, to je grad-majka koji prima, hrani i razveseljuje svoju djecu, to jest svoje stanovnike.

Taj prizor života i nježnosti slijedi Gospodinova riječ koja ima ton blagoslov. Bog se služi ostalim slikama vezanim uz plodnost: slikama rijeka i nabujalih potoka, voda koje simboliziraju života. Gospodin pribjegava slici majke da opiše svoju ljubav prema svojim stvorenjima, rekao je Papa, primijetivši kako je lako tu sliku majke primijeniti na Crkvu “djevicu i plodnu majku”. U zaključnom dijelu kateheze Papa je naveo tekst svetoga Ambrozija. “Sveta je Crkva”, piše taj veliki crkveni naučitelj, “bezgrešna u svojoj bračnoj vezi: plodna zbog svojih poroda, djevica zbog svoje čistoće, premda majka zbog djece koju rađa. Mi smo dakle rođeni od djevice, koja je začela ne po čovjeku već po Duhu. Rođeni smo dakle od djevice ne usred tjelesnih boli, već usred veselja anđela. Ta nas djevica ne hrani tjelesnim mlijekom, već onim o kojem govori apostol, kada kaže da je tim mlijekom dojen mladi Božji narod u ranjivoj dobi”.