Crkva kompasije u svijetu bez Boga

Katolički tjednik “Glas Koncila” u broju od 16. studenoga donosi razgovor s jednim od najutjecajnijih njemačkih teologa današnjice Johannom Baptistom Metzom. U razgovoru pod naslovom “Moramo krenuti tragovima trajnog suočavanja s patnjom” taj ugledni njemački teolog iznio je svoje viđenje današnje Katoličke crkve i njezine budućnosti. Na početku razgovora on, među ostalim, upozorava na krizu lojalnosti od kojih pate i Crkva i društvo. Jednako tako je izrazio bojazan da Crkva ne postane servisom, dometnuvši kako se čini da Crkva danas ima veću šansu “kao predodžba o životnom okviru nego kao predodžba o životnom ispunjenju”.
U današnjem svijetu, primjećuje teolog Metz, vlada vrlo duboka kriza Boga. “Vrlo dugo u našem je društvu postojala nekakva kršćanska civilna religija. Stoga nije nitko ni postavio pitanje o Bogu. Ali, mi danas već odavno živimo u svijetu koji se razumije kao svijet nakon smrti Boga. Ovaj svijet je sasvim miran, nepatetičan, a u klasičnom smislu nije čak ni ateistički. Ali upravo to ravnodušje ne može podnijeti niti jedna religija. Kad su još postojali veliki ateizmi, kršćanstvo je također još znalo o čemu se radi”, rekao je teolog Metz. Prema njegovu mišljenju uzrok zastoja u kršćanskom ekumenizmu treba tražiti upravo u tome što se ne koncentrira na “Božju krizu koja se svih tiče i koja sve ujedinjuje”.
On nadalje konstatira kako se u Crkvi mijenja mnogo toga, no “nekako bez plana, tako reći pasivno, pod anonimnim pritiskom neshvatljivih i neodređenih odnosa”. Stoga ističe kako je “potrebna oblikovana promjena i autentična reforma”. U suprotnom Crkvi prijeti velika opasnost, koja se sastoji u stabiliziranju takozvane “građanske servisne Crkve”. Naime, napuštanje će Crkve, prema Metzovu mišljenju, vjerojatno opasti, no zato će se povećati indiferentnost u Crkvi. “U difuznom i nepreglednom svijetu povećavaju se potrebe za životnim okvirima. Stoga će i Crkva kao predstavnica jednoga životnog okvira u ovom svijetu i dalje uživati ugled. Ali kakvu ona ima šansu kao predstavnica oblikovanja života?”, zapitao se njemački teolog. On stoga ističe važnost “senzibilnosti duše” Katoličke crkve iz koje bi se mogla dobiti snaga orijentacije. Kompas te orijentacije i tu senzibilnu dušu, prema njegovim riječima, čini “Crkva kompasije, Crkva koja zapaža tuđu patnji i sudjeluje u njoj, Crkva strastvenog suosjećanja kao izraz Božje strastvenosti”. Srž biblijske poruke o Bogu jest osjetljivost za tuđu patnju, u konačnici i za patnju neprijatelja. Metz ističe kako su Crkva, i općenito kršćanstvo, od početka imali s tim elementarnim osjećajem patnje biblijske poruke velike poteškoće. “Uznemirujuće pitanje u biblijskoj tradiciji o pravednosti onih koji trpe nevini pretvorilo se je i preformuliralo jako rano i jako brzo, zapravo prebrzo, u pitanje o otkupljenju grešnika. Kršćanski nauk o otkupljenju previše je dramatizirao pitanje krivice, a previše je relativizirao pitanje patnje. Kršćanstvo se je pretvorilo iz jedne religije koja je bila primarno osjetljiva na patnju, u religiju koja je primarno osjetljiva na grijeh”, rekao je teolog Metz. “Zato moramo krenuti tragovima trajnog suosjećanja, biti spremni odvažno se suočiti s patnjom drugoga te živjeti i slaviti saveze i bazične projekte kompasije, koji se ne podvrgavaju današnjoj struji kultivirajuće ravnodušnosti i njegovane apatije i koji se protive živjeti i slaviti sreću i ljubav isključivo kao narcistička samoinsceniranja”, rekao je ugledni njemački teolog Johann Baptist Metz u razgovoru za “Glas Koncila”. (ika-sa)