CRKVA MORA DOKAZATI DA JE KRSNA VODA JAČA OD OBITELJSKE KRVI

Sveti Oče, poštovana subraćo u biskupstvu, draga braćo i sestre u Kristu!
U svojem izlaganju pozivam se na sljedeće točke iz Instrumentum laboris: br. 88. “Spomen mučenika” i br. 83. do 87. “Zauzimanje za izgradnju nove Europe”.
Pred svima vama htio bih ponajprije zahvaliti Bogu što sam osobno ostao na životu u toku užasnih ratnih događanja u mojoj domovini Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine, tako da sada smijemo ovdje biti sudionikom.
S mnogim drugima godinama bio sam neposredni svjedok strašne, razarajuće sile zla, kao i velikodušnog, utješnog djelovanja Božjega Duha u srcima ljudi.
Na koži sam mogao osjetiti na koje je nezamislive grozote spreman ateiziran čovjek, kao i na kakva je junačka djela samoprijegorne ljubavi prema bližnjemu spreman duboko pobožan čovjek, bio on svećenik, redovnik ili kršćanski laik.
Velik dio moje biskupije Banja Luka, upravo po drugi put u ovome stoljeću, planski je uništen, premda su se katolici ponašali miroljubivo i upravo su radije podnosili nepravdu i nevolju negoli je nanosili drugima. Dobro, konstruktivno, u svakom se slučaju željelo uništiti.
Samo u mojoj biskupiji brutalno je ubijeno šest svećenika, jedan redovnik i jedna redovnica, i to samo zbog vjernosti Evanđelju, njihovoj zadaći u Crkvi, njima povjerenim nezaštićenim i patničkim vjernicima koje nisu željeli napustiti, koje nisu krijepili samo hranom i lijekovima već također i nadom. Pomagali su oni i brojnim nekatolicima!
Oni, kao i tolike stotine miroljubivih pobijenih vjernika u mojim su očima pravi mučenici naše Crkve i osjećam da mi je dužnost posvjedočiti to i pred vama.
Na srcu mi je jednako tako da zahvalim i Vama, Sveti Oče, za Vašu neumornu potporu, Vašu solidarnost i Vašu molitvu u toku istih užasnih godina rata u mojoj domovini.
U više od 300 divljenja vrijednih intervenata u razdoblju od siječnja 1991. do kolovoza 1996. godine odjekuje jasni, odlučni, proročki glas Vaše Svetosti kao i Vaših najbližih suradnika u obranu temeljnih načela europske civilizacije; u obranu obespravljenih, poniženih, ispaćenih, prognanih, silovanih, opljačkanih, nestalih i ubijenih; za pronalaženje pravednoga rješenja problema i skladnog suživota naroda i protiv svake rušilačke sile zla, protiv pretvaranja, protiv egoističnih interesa i protiv cinizma u europskoj i svjetskoj politici. Tako ste cijeloj Crkvi dali najbolji primjer vjerodostojnoga služenja istini Božjoj o čovjeku.
Sveti Oče, Vi ste uvijek opetovano odlučno branili i poticali i nas biskupe u Bosni i Hercegovini u našem odlučnom i konzekventnom zauzimanju za poštivanje dostojanstva, temeljnih ljudskih prava i sloboda svakoga čovjeka bez razlike, za pomirenje, za praktičnu primjenu suvremenoga socijalnog nauka Crkve i smjernica Vaše Svetosti, kao i za dosljedno i ustrajno provođenje postojećih međunarodnih sporazuma i zadaća od strane svih pojedinaca i institucija koje su odgovorne za priznanje svake osobe i svakoga naroda u mojoj domovini.
Na žalost, u Bosni i Hercegovini još uvijek vlada pravo jačega. Gotova se sva temeljna ljudska prava i slobode ne poštuju, kao što su pravo na domovinu, pravo na posjedovanje (kuće, stana, itd.), pravo na rad, na identitet, vjersku slobodu, zdravstveno osiguranje i druga. Nedostaje političke volje kod mjerodavnih međunarodnih, kao i domaćih političara. S tim obespravljenim ljudima ti se brojni političari ne ophode kao s ljudima! Doista, sramota za Europljane na kraju 20. stoljeća!
Mi, kršćani u Europi znamo da sâm Krist u svim tim obespravljenim ljudima očekuje našu pomoć! Svi se mi moramo očitovati, i to puno odlučnije i vjerodostojnije!
I vama, draga braćo i sestre, kao i mnogim drugima u vašim biskupijama i zajednicama želim zahvaliti za vašu molitvu, kao i za materijalnu potporu. Zahvaljujući vašoj potpori u proteklim teškim godinama mogli smo učiniti puno dobra, ne samo katolicima već i brojnim drugim potrebnim ljudima u svojoj blizini. Ponovno smo mogli ustvrditi da je djelotvorna ljubav prema bližnjemu najjača snaga i da za nju nema alternative.
Crkva Kristova, kojoj pripadamo, može i također mora pokazati da je krsna voda jača od obiteljske krvi, da nas Krv Kristova u Euharistiji hrani i sjedinjuje više nego krv oca i majke. Kada nama, eventualno velikom broju kršćana u Europi uspije potpunoma živjeti Evanđelje, bit ćemo u stanju prouzročiti pravo obraćenje srdaca i tako odlučno pridonositi pomirenju, većoj pravednosti, pozitivnom rješenju etničkih, povijesnih i gospodarskopolitičkih te moralnih i vjerskih pitanja.
Zadnji rat u Europi, rat u nekadašnjoj Jugoslaviji kao zamjenski nastavak prvoga i drugoga svjetskog rata – na jednom ograničenom području – jednoznačni je znak krize europskih vrijednosti!
Što se otvorenije i raširenije na svjetlu dana pokazuje kriza našega kontinenta i njegove civilizacije, to više ljudi otkriva u njoj sadržani povijesni izazov i priznaje svoju odgovornost za Europu i tu budućnost njezinih naroda. To je moje iskustvo iz brojnih susreta posljednjih godina s istaknutim političarima u Europi. Svim tim konstruktivnim ljudima, nositeljima nade i odlučnim sugraditeljima – u smislu Evanđelja – čovjeka dostojne budućnosti svih europskih stanovnika od Atlantika do Urala, neka i ova naša sinoda, molim vas, dadne jasnu potporu!
A naš Gospodin Isus Krist, Otkupitelj čovječanstva i Gospodar povijesti čovječanstva, koji živi među nama i koji nam je darovao djelotvorne ljubavi za ljude, učinit će da ta ljubav urodi plodom, kako i kada on to želi. Mi bismo mu trebali uvijek zahvaljivati što smijemo biti u njegovoj službi kao Šimun Cirenac ili Veronika!