Crkva u Europi mora se naučiti kako moderna kulturna zla pretvoriti u pozitivne poticaje, ustvrdio je belgijski kardinal nadbiskup Godfried Danneels, govoreći u nastavku Europske biskupske sinode 5. listopada. Zapadna se Europa može opisati kao vrt u kojemu rastu i otrovne biljke: konzumizam, hedonizam i prevelika taština, rekao je kardinal, dodavši kako ipak svaka otrovna biljka sadržava i protuotrov. I crkvena šokiranost zbog bolesti modernoga svijeta može se iskoristiti kao poticaj “posustalima” na akciju, istaknuo je briselski nadbiskup. Crkva treba iskoristiti težnju modernoga društva za srećom, premda sreću mnogi tumače i kao materijalno zadovoljstvo, i na nju odgovoriti Kristovom Radosnom viješću, jer Kristova je poruka iscjeliteljska i vodi ljude k sreći. Ako se želi upustiti u dijalog s ostalim religijama, Crkva se ne smije bojati provokativnih pitanja. U tijeku povijesti se pokazalo da su upravo ta provokativna pitanja vodila prema boljitku i napretku u znanosti i tehnologiji. Sudionici biskupske sinode, kao ni ostali crkveni ljudi u Europi ne bi se smjeli uplašiti što Crkva postaje manjinska skupina u Europi i to s manjkom svećenika, novca, snage i prestiža, istaknuo je kardinal Danneels. Možda nas Bog na taj način vodi u novo “babilonsko prognanstvo” da bismo se naučili iskrenije živjeti i svjedočiti Evanđelje u svijetu, zaključio je.
Predsjednik Papinskoga vijeća za obitelj kolumbijski kardinal Alfonsko Lopez Trujillo istaknuo je u svome govoru kako niti jedan europski problem nije veći od problema “uništenja obitelji”. Kardinal je upozorio na opadajući broj novorođene djece u mnogim dijelovima Europe, dodavši kako je za poboljšanje toga stanja potrebna suradnja s političarima i zakonodavcima, a Crkva treba poboljšati svoje pastoralno djelovanje.
Pariški kardinal Jean-Marie Lustiger pozvao je na bolju suradnju biskupa i teologa u Europi. Biskupe se često u Crkvi gleda kao pse-čuvare, rekao je kardinal Lustiger, istaknuvši kako je dio biskupske službe ohrabrivati teološka promišljanja i poticati studijske centre. Nedostatak žive teologije ne pogađa samo crkvu, nego i društvo u cjelini, zaključio je pariški nadbiskup, jer je upravo iz teološke misli Europa u prošlosti crpila svoje najveće ideje i svoju snagu za promjenu uvjeta ljudskoga življenja. Stoga, rekao je kardinal, biskupi ne smiju biti izvan stvaranja nove ujedinjene Europe.
Sudionicima zasjedanja istog se dana obratio i skopsko-prizrenski biskup Joakim Herbut koji je posebno govorio po razdjeljenosti među kršćanima te potrebi nastojanja oko jedinstva. Kao jedan od vidljivih odnosa s “pravoslavnom braćom” biskup Herbut je istaknuo izgradnju katoličke crkve u Ohridu koja će biti posvećena trima suzaštitnicima Europe, sv. Benediktu, sv. Ćirilu i sv. Metodu, izrazivši na kraju želju da “ta crkva bude mali most između Istoka i Zapada, između zapadne i istočne duhovnosti”.
Koelnski nadbiskup kardinal Joachim Meisner u svome je prilogu na Europskoj sinodi upozorio na velike razlike između kršćanskih zajednica u Europi u pitanjima zaštite života, spolnosti, braka i obiteljske etike. Pozdravivši teološka približavanja, istaknuo je da bi ipak bilo značajnije kada bi se kršćanske vjeroispovijesti složile u pitanjima morala. Kardinal Meisner također je osudio “jačanje crkvene birokracije i pretjeranu proizvodnju papira i dokumenata u Katoličkoj crkvi”, te pozvao na “sveti savez vatikanske kurije i mjesnih ordinarija u borbi protiv plime papira i brda dokumenata”.
Biskup Sankt Gallena Ivo Fuerer kritizirao je pojednostavljeno shvaćanje aktualnih društvenih i crkvenih promjena u Europi. Smatra da ih treba mnogo bolje analizirati prije no što se osude neke od njihovih pojavnosti. Smatra da je osobito pojam “konsumizam” neprikladan za tumačenje složenih društvenih problema. Južnotirolski biskup Wilhelm Egger istaknuo je kako biskupije koje među svojim vjernicima imaju pripadnike nacionalnih manjina imaju “posebno zvanje” – moraju moći prepoznati “opravdane razlike” i istodobno tražiti jedinstvo. Dijalog i zajedništvo među pripadnicima različitih naroda mogu se pospješiti zastupljenošću njihovih predstavnika u svim biskupijskim organizacijama, vijećima i upravi, višejezičnim euharistijskim slavljima, te obrazovanjem svećenika i laika koje uključuje poznavanje jezika i uljudbe ljudi o kojima skrbe.
Hrvatski biskupi-govornici na Sinodi
“Problem rata i mira jedno je od najtežih pitanja društvenog morala jer nas stavlja pred potpuni nesklad budući da se sukobi uvijek iznova javljaju premda svi teže miru”, rekao je dubrovački biskup Želimir Puljić u svom obraćanju sinodskim ocima na zasjedanju petoga dana Druge europske sinode biskupa u utorak 5. listopada.
Biskup Puljić se u svom govoru osvrnuo na Prvu sinodu europskih biskupa održanu u prosincu g. 1991. na kojoj je također osobno sudjelovao uspjevši izaći iz, u to vrijeme, okupiranog Dubrovnika. Podsjećajući kako je u tada održanom govoru uputio “krik boli jer su moja biskupija, moj grad Dubrovnik, kao i veći dio Hrvatske, bili okrutno napadani od vojnih i paravojnih srpskih i crnogorskih snaga”, dubrovački biskup je istaknuo: “Danas međutim želim vam priopćiti, draga subraćo u biskupskoj službi, dragi sudionici ove Europske sinode, radosnu vijest: u Dubrovniku, u Hrvatskoj obranjena je demokracija, sloboda, kulturne, ljudske i vjerske vrednote od barbarstva kraja ovog stoljeća”. “Vjerujem da će krik nevinih žrtava te strašne tragedije, sjedinjen s krikom Krista raspetog, zajamčiti ljudskoj patnji otajstvenu u neprolaznu plodnost. Nakon što su neki zidovi pali i neke granice otvorene rođena je nova nada u ovim povlaštenim trenucima za #!novu kršćansku i ljudsku civilizaciju#!”, rekao je biskup Puljić.
Sinodskim ocima obratili su se kraćim interventima 6. i 7. listopada đakovački i srijemski biskup Marin Srakić, te banjolučki biskup Franjo Komarica.
Svoj je govor biskup Srakić posvetio ekumenizmu, podsjetivši na početku kako rat koji se vodio na prostoru Hrvatske nije bio “vjerski rat”, ali je, uz velike ljudske žrtve, uzrokovao i rušenje mnogih crkava i vjerskih objekata. Ekumenski dijalog s predstavnicima Srpske pravoslavne crkve u tijeku rata bio je otežan, budući da je velik dio pravoslavnih biskupa i svećenika podupirao agresiju na Hrvatsku, no dijalog je nastavljen čim su to uvjeti dopustili. Ekumenski susreti, istaknuo je biskup Srakić, ne događaju se samo na razini biskupa i biskupija, nego i na župnoj razini. Đakovački i srijemski je biskup upozorio i na još uvijek težak položaj prognanika koji se ne mogu vratiti u svoje kuće, te spomenuo humanitarni rad crkvenih i ostalih sličnih organizacija, posebice Caritasa.
I banjolučki biskup Franjo Komarica podsjetio je sudionike Sinode na stradanja Banjolučke biskupije posvetivši svoje izlaganje dvjema točkama radnoga dokumenta Sinode “Spomen mučenika” i “Prinos izgradnji nove Europe”. Zahvalivši se Svetome Ocu za potporu, solidarnost i molitvu u tijeku najtežih ratnih godina u Bosni i Hercegovini, biskup Komarica je podsjetio kako je još uvijek u toj zemlji na snazi “vladavina jakih”, pa se krše temeljna ljudska prava i slobode. Biskup Komarica je upozorio kako kod međunarodne zajednice i političara, te domaćih političara, ne postoji volja za rješenjem tih problema. “Rat na području nekadašnje Jugoslavije jasan je znak krize europskih vrijednosti”, rekao je biskup. Istaknuvši kako kršćani u Europi u ugroženim ljudima moraju prepoznati Krista, biskup je pozvao sinodske oce na potporu onim ljudima u Europi koji prepoznaju svoju odgovornost za Europu i budućnost njezinih naroda.
Ekumenski poticaji
Moskovski patrijarh Aleksij II. uputio je sinodskim ocima najbolje želje za uspjeh zasjedanja. U poruci patrijarh podsjeća na napredak koji je u odnosima katoličke i pravoslavnih Crkava donio Drugi vatikanski koncil, te upozorava na važnost izgradnje zajedništva između Crkava. Važno je da kršćanske Crkve u Europi nadvladaju podjele dobronamjernošću, ljubavlju, dijalogom i poštovanjem, istaknuto je. Poruku je sinodskim ocima 7. listopada prenio ruskopravoslavni nadbiskup Longin, koji uime Ruske pravoslavne crkve sudjeluje na sinodi. Mnogi i samu nazočnost nadbiskupa Longina kao službenog predstavnika ruske Crkve u Vatikanu tumače znakom poboljšanja odnosa između Rima i Moskve. To je, naime, prvi put nakon niza godina da moskovski patrijarh šalje svoga izaslanika na neku sinodu u Vatikan.
O važnosti ekumenizma govorio je i predsjednik Papinskoga vijeća za jedinstvo kršćana kardinal Edward Cassidy. On se založio za uvođenje ekumenskih tema i kolegija u svećeničko obrazovanje, rekavši kako se tom području do sada nije pridavala potrebna pozornost. Kardinal se posebno pohvalno izrazio o Drugome ekumenskome zasjedanju u Grazu 1997, istaknuvši kako takvi susreti pojačavaju ekumenski senzibilitet u Crkvama. Također je upozorio na sve veću pojavu sljedbi u tradicionalno kršćanskoj Europi. Osim toga, kardinal Cassidy je pozvao sinodske oce na “oprezniju uporabu riječi sekta ili sljedba”. Nisu sve male zajednice sekte ili sljedbe, rekao je predsjednik Papinskoga vijeća, tumačeći kako male pentekostalne i evanđeoske zajednice nisu sljedbe, već Crkve, jer vjeruju u istoga Isusa Spasitelja, imaju isto krštenje i priznaju ista Pisma.