Papinsko vijeća za pravdu i mir objavilo je knjigu u kojoj su sabrani najznačajniji tekstovi Učiteljstva o temi ljudskih prava u razdoblju od 1958. do 1998. Knjiga nosi naslov “Ljudska prava u učenju Crkve – Od Ivana XXIII. do Ivana Pavla II.” a predstavljena je u sjedištu katoličke revije “Civilta Cattolica”. Knjigu je priredio dr. Giorgio Filibeck iz Papinskog vijeća za pravdu i mir. Pod predsjedanjem kardinala Francois-Xaviera Nguyena VanThuana, predsjednika Papinskog vijeća za pravdu i mir, knjigu su predstavili kardinal Dionigi Tettamanzi, genovski nadbiskup, dr. Gianni Letta, podtajnik u Predsjedništvu ministarskog savjeta i senator prof. Giuliano Amato, potpredsjednik Europske konvencije o ljudskim pravima.

“Dugo vremena područje rasprava i sukoba između Crkve i suvremene kulture, ljudska prava danas postaju mjesto susreta za svakoga, vjernika ili nevjernika, koji se hoće zauzeti u obrani i promicanju ljudskih prava”, piše u jednom od tekstova što ih uz predstavljanje knjige na cijeloj stranici objavljuje dnevnik “L’Osservatore Romano” od 2. lipnja tajnik Papinskog vijeća za pravdu i mir Giampaolo Crepaldi. U prvom dijelu knjige predstavljene su vrijednosti koje, u crkvenom pogledu, usmjeravaju vršenje ljudskih prava – opće dobro, istina, pravednost, ljubav, sloboda, jednakost. U tom su dijelu također prikupljeni tekstovi koji ističu vidike od posebne važnosti: mir, razvoj, okoliš, demokracija, bioetika. U drugom dijelu sabrani su tekstovi koji govore o pojedinim pravima – na život; na tjelesnu i duhovnu cjelovitost; da osoba ne smije biti predmet diskriminacije; na vlasništvo; na slobodu vjeroispovijesti, izražavanja, informacije, udruživanja; na ekonomsku inicijativu; na rad; na stanovanje; na odgoj – kao i prava nekih kolektivnih subjekata poput obitelji, manjina, naroda, nacija.

“Tekstovi sadržani u toj knjizi”, piše spomenuti Giampaolo Crepaldi, “jasno pokazuju da briga Crkve za ljudska prava nije diktirana interesom pro domo sua ili iz želje da sa zakašnjenjem progovori o aktualnoj temi iz koje je bila isključena, već je izravna posljedica njezina poslanja u svijetu: ‘dobra vijest’ spasenja obuhvaća sva ljudska bića, jer je svaki čovjek stvoren na Božju sliku i otkupljen od Isusa Krista. Prema tome, postoji neka temeljna jednakost svih ljudi u pravima i Crkva se osjeća čuvaricom toga uzvišenog dostojanstva. Poštivanje ljudskih prava je nezaobilazan uvjet za uspostavu istinskog mira i jamčenje stvarnog razvoja. Crkva prepoznaje u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, koju su proglasili Ujedinjeni narodi 1948., ‘kamen međaš’ u povijesti čovječanstva i uvjerena je da ta prava imaju značajke univerzalnosti i nerazdjeljivosti, ukoliko pripadaju svakom čovjeku zbog same činjenice da je čovjek a sva zajedno se nerazdvojno stječu da tvore okvir njegova dostojanstva. Učiteljstvo je vrlo svjesno dvostrukog izazova s kojima se ljudska prava moraju suočiti na početku ovog novog tisućljeća: s jedne strane spriječiti da zastranjenje prema radikalno individualističkom shvaćanju uništi osjećaj za ljudska prava, a s druge strane zajamčiti da ta prava ne budu samo luksuz bogatijeg dijela čovječanstva nego da budu u službi cjelovitog promicanja onoga koji se nalazi u većoj potrebi”. (ika-sa)