Crkva odrješito osuđuje sve oblike genocida i rasističke teorije koje ih nadahnjuju ili ih pokušavaju opravdati

Ivan Pavao II. primio je u petak, 31. listopada u dvorani u “Sala dei Papi” (Dvorani papa) u Vatikanu sudionike znanstvenoga skupa o “Korijenima protužidovstva u kršćanskoj sredini” što ga je priredila Teološko-povijesna komisija Odbora za Veliki jubilej 2000. Tom prilikom održao im je na francuskom jeziku govor koji ovdje donosimo u našem prijevodu:

Gospodo kardinali,
draga braćo u biskupstvu,
dragi prijatelji,

1. Drago mi je primiti vas u tijeku vašega znanstvenog skupa o korijenima antijudaizma, protužidovstva. Posebno pozdravljam kardinala Rogera Etchegaraya, predsjednika Odbora za Veliki jubilej 2000. koji predsjeda vašem radu. Svima zahvaljujem što ste ove dane posvetili teološkom studiju od tako velike važnosti.
Vaš se susret uvrštava u pripravu Velikoga jubileja za koji sam djecu naše Crkve pozvao načiniti obračun tisućljetnog događanja, osobito našega stoljeća, u duhu neizbježnog “ispita savjesti” na pragu razdoblja koje treba biti obraćenjsko i pomirbeno (usp. Terzio millennio adveniente, 27-35). Predmet vašega znanstvenog skupa je ispravno teološko tumačenje odnosa Kristove Crkve sa židovskim narodom, čemu je koncilska izjava Nostra Aetate postavila temelje na koje sam se u tijeku svog učiteljstva i sam imao prilike više puta osloniti. Zaista, u kršćanskome svijetu – ne kažem sa strane Crkve kao takve – predugo su kolala zabludna i nepravedna tumačenja Novoga zavjeta u odnosu na židovski narod i njegovu tobožnju krivnju, iz čega su rasli osjećaji mržnje prema tome narodu. To je pridonijelo uspavljivanju savjesti tako da u doba kad je na Europu nahrupilo progonstvo nadahnuto poganskim antisemitizmom koji je, u svojoj biti, također bio protukršćanski, uz bok onim kršćanima koji su sve činili da bi spasili progonjene sve do izlaganja vlastita života, duhovni otpor mnogih nije bio onakav kakav je čovječanstvo imalo pravo očekivati od Kristovih učenika. Vaš prosvijetljeni pogled u prošlost, u pogledu pročišćavanja pamćenja, osobito je koristan da bi se jasno pokazalo kako antisemitizam nema nikakva opravdanja te ga treba bezuvjetno osuditi.
Vaši radovi nadopunjuju razmišljanje koje je, kao što je poznato, vodila Komisija za religijske odnose s židovstvom, što je, među ostalim, sadržano u Orientations od 1. prosinca 1974. i u Uputama za ispravno predstavljanje židova i židovstva u propovijedanju i katehezi Katoličke Crkve od 24. lipnja 1985. Cijenim to što se istraživanja teološke naravi poduzeta od vašega znanstvenog skupa provode strogo znanstveno u uvjerenju da služiti istini znači služiti samom Kristu i njegovoj Crkvi.

2. Apostol Pavao u zaključku poglavlja u Poslanici Rimljanima (usp. 9-11), u kojemu nam pruža odlučno svjetlo glede sudbine Izraela u Božjem naumu, s divljenjem pjeva: “O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega!” (Rim 11, 33). U Pavlovu duhovnom žaru taj je himan odjek načela što ga on upravo proglašuje kao središnji sadržaj cijeloga Pisma: “Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje” (ondje 11, 32). Povijest spasenja, koliko god nam njezine nevolje izgledale kao stranputice, vođena je milosrđem Onoga koji je došao spasiti što je bilo izgubljeno. Stav klanjanja pred neiscrpivim dubinama Božje providnosti koja nas ljubi dopušta da se bar donekle zagledamo u otajstvo vjere.

3. Na početku toga malog naroda smještenog između velikih poganskih carstava koja su mu se nametala sjajem svoje kulture, stoji činjenica Božjega izabranja. Taj narod sabire i vodi Bog, stvoritelj neba i zemlje. Njegovo postojanje nije, dakle, tek naravna i uljudbena činjenica, u smislu gdje uljudbom čovjek crpi iz izvora vlastite naravi. Ovdje je riječ o nadnaravnoj činjenici. Taj narod koji se je među svima i protiv svih sačuvao kao narod Saveza uvjeren da je, unatoč ljudskoj nevjeri, Bog vjeran svome Savezu. Omalovažavati taj prvotni dar znači zaputiti se putem marcionizma, protiv kojega je Crkva odmah žestoko prosvjedovala, svjesna svoje životne povezanosti s Starim savezom bez kojega je Novi savez ispražnjen od svoga smisla. Pisma su neodvojiva od toga naroda i njegove povijesti koja vodi prema Kristu, obećanom i očekivanom Mesiji, Sinu Božjemu koji postade čovjekom.
Crkva ne prestaje to ispovijedati kad, u svom bogoslužju, svakodnevno ponavlja psalme kao i pjesni Zaharijine, Djevičine i Šimunove (usp. Ps 132, 17; Lk 1,46-55: 1, 68-79; 2, 29-32). Eto zbog čega oni koji smatraju da činjenica što je Isus bio Židov i da je njegova sredina bio židovski svijet nevažan kulturalni podatak koji bi se mogao zamijeniti drugom nekom religijskom baštinom, te bi se Gospodinova osoba mogla od nje odijeliti bez gubljenja svog identiteta, ne samo preziru smisao povijesti spasenja nego se korjenito protive samoj istini Utjelovljenja te onemogućuju izvorno shvaćanje inkulturacije.

4. Polazeći od toga što rekosmo, možemo povući prihvatljive zaključke za usmjerivanje kršćana i za teološki rad, Crkva odrješito osuđuje sve oblike genocida i rasističke teorije koje ih nadahnjuju ili ih pokušavaju opravdati. Mogli bismo se pozvati na encikliku Pia XI Mit brennender Sorge (1937) i onu Pia XII Summi Pontificatus (1939); ta posljednja ističe zakon ljudske solidarnosti i ljubavi prema svakom čovjeku kojemu god narodu on pripadao. Rasizam je, dakle, nijekanje najdubljeg identiteta ljudskoga bića, koje je osoba stvorena na sliku i priliku Božju. Ćudorednom zlu svakoga genocida progon židova dodaje zloću mržnje koja se suprotstavlja spasotvornom Božjem naumu u tijeku povijesti. Tom se mržnjom Crkva i sama osjeća izravno pogođenom.
Pavlov nauk u Poslanici Rimljanima uči nas kakve bratske osjećaje, u vjeri ukorijenjene, trebamo gajiti prema sinovima Izraelovim (usp. Rim 9, 4-5). Apostol ističe: “Zbog njihovih otaca njih ljubi Bog koji svoje darove ne opoziva” (usp. Rim 11, 28-29).

5. Budite siguran da sam zahvalan za radove koje poduzimate glede toga pitanja koje je tako važno i koje mi je pri srcu. Vi također pridonosite produbljenju dijaloga između katolika i židova. Drago nam je da se taj dijalog pozitivno obnavlja u tijeku posljednjih desetljeća. Želim sve najbolje vama i svima vašima te vam rado podjeljujem apostolski blagoslov!