Rim, 11. 10. 1998. (IKA) – U Rimu su 10. listopada završili radovi IV. svjetskog kongresa o selilaštvu kojega je priredilo Papinsko vijeće za dušobrižništvo selilaca i putnika, a na kojem je sudjelovao veliki broj svjetovnih i crkvenih stručnjaka za to područje među kojima i hrvatsko izaslanstvo predvođeno ravnateljem hrvatske inozemne pastve mons. Vladimirom Stankovićem, a bili su i naddušobrižnici iz Njemačke Josip Klarić, iz Francuske Zorislav Nikolić, iz Švicarske Karlo Lovrić i iz Kanade Ivan Kecerin, dok je Konferenciju Bosne i Hercegovine predstavljao Tomo Knežević, skopsko prizrensku biskupiju, uz biskupa Marka Sopija, vlč. Ante Cirimotić, a BK Jugoslaviju Antun Pečar. Sudionike toga skupa u audijenciju je primio papa Ivan Pavao II, ističući kako je potrebno naći oblik za prihvaćanje “ilegalnih” useljenika, novi duh prihvaćanja kao međunarodnu praksu, poništenje međunarodnih dugova te nadasve poštivanje ljudskog života i dostojanstva, imajući u vidu Veliki jubilej 2000.
Ta su saznanja sazrela i u tijeku radova kongresa koji je govorio o pojavi selilaštva koja, prema mišljenju više od 400 sudionika, sve više dolazi u središte svjetske javnosti i to zbog “upozoravajućih i često dramatičnih tonova” kojima se o toj pojavi govori. Prema riječima direktora Centra za proučavanje selilaštva u New Yorku o. Lydija Tomasyja, kongres je još jedan pokazatelj i novi korak u dušobrižništvu koje Crkva “posvećuje seliocima, izbjeglicama i prognanicima koji, bilo zbog rata bilo zbog nekog drugog razloga, žive u drugim zemljama”. Prema mišljenju o. Tomasyja, Crkva se danas nalazi pred sve većim izazovom suvremenog selilaštva i nastoji pružiti primjerene odgovore svojom pastoralnom skrbi, osobito za one koji u neku zemlju usele bez dokumenata i zbog toga ostaju “izvan zakona”. Crkva za njih, a imajući u vidu Veliki jubilej 2000., traži “opću amnestiju”, nastojeći istodobno pojačati suradnju između Crkvi koje te nove vjernike prihvaćaju i Crkvi iz kojih oni dolaze. Na kongresu je upozoreno kako u skoroj budućnosti niti ta pastoralna, unutarcrkvena skrb neće više biti dovoljna. Naime, prema predviđanjima godine 2030., primjerice u Sjedinjenim Državama, druga vjera po brojnosti biti će budisti i muslimani, pa je stoga potrebno “pojačati ekumenski ali i međuvjerski dijalog, te posvetiti osobitu pozornost uključivanju useljenika različitih vjeroispovijesti u mjesne zajednice. Naime, sve više idemo prema zajednici koja nije samo međunarodna i višeetnička, već nadkontinentalna, a koja se kreće u svim smjerovima i Crkva se mora prilagoditi novim potrebama”, istaknuo je o. Lydio Tomasi.