Vatikan, 24. 9. 1999. (IKA) – Nešto više od četiri mjeseca od proglašenja blaženim o. Pija iz Pietrelcina (2. svibnja) i svega tridesetak godina od njegove smrti, u četvrtak 23. rujna prvi put je slavljen liturgijski spomen na blaženika kojeg štuje mnoštvo vjernika u cijelom svijetu i koji se u poretku crkvenih slavlja slavi kao spomendan. Danas više no ikad za bezbrojne njegove štovatelje koji se okupljaju u mjestu u kojem je preminuo, San Giovanni Rotondu, i njegovu rodnome mjestu kao i u svim dijelovima Italije i svijeta, kako bi se proslavio njegov liturgijski spomen, o. Pio postaje “razlomljeni kruh” svetosti i jedinstvena svjedočanstva čovječanstvu na njegovu putu prema trećem tisućljeću.
O. Pio iz Pietrelcina rodio se g. 1887. u Pietrelcinu, u nadbiskupiji Benvento u Italiji. Nakon svećeničkog ređenja g. 1910. na njemu su počeli zamjećivati znaci Kristova trpljenja i ostali darovi. Prožet ljubavlju prema Bogu i bližnjemu o. Pio je živio u punini zvanje suotkupitelja čovjeka prema osobitom poslanju koje je označilo cijeli njegov život. To je poslanje ostvario s tri sredstva: vođenjem duša, sakramentom pomirenja grešnika i slavljenjem mise.
Na društvenom području o. Pio se mnogo zauzimao u ublaživanju trpljenja i bijede brojnih obitelji, osobito osnivanjem udruge “Dom za ublaživanje patnje”, a na duhovnom području osnovao je “Molitvene skupine”. Premda od g. 1918. kada je stigmatiziran do g. 1968. kada je umro niti jednom nije izašao iz gradića San Giovanni Rotondo, glas o njegovoj svetosti proširio se cijelim svijetom tako da su ga i vjernici i nevjernici nazivali “čovjekom Božjim” koji na sebi nosi znakove Kristove muke.