CRKVA, SVEĆENICI I BISKUPI TREBAJU SE ODREĆI SVOJIH DOBARA U KORIST SIROMAŠNIH To je, u tijeku općeg zasjedanja na Posebnoj biskupskoj sinodi za Amerike, istaknuo kolumbijski nadbiskup Ivan Marin Lopez

Rim, 5. 12. 1997. (IKA) – Solidarnost prema najsiromašnijima zahtijeva provedbu velikih i zahtjevnih planova ljudskoga i društvenog promicanja, na nacionalnoj i međunarodnoj razini. No ti su planovi, po svojoj prirodi, učinkoviti tek na srednje ili duže razdoblje. Baš u tome leži prigoda da se, na župnoj i biskupijskoj razini, poduzmu manji ali učinkoviti i konkretni pothvati. Njihov bi cilj trebao biti izlaženje u susret najpotrebnijima.
To je, na Posebnoj biskupskoj sinodi za Amerike u Rimu, posebice istaknuo o. Marcial Maciel Degollado, vrhovni poglavar Kristovih legionara. On je sinodske oce izvijestio i o tome kako, s tim u vezi, već postoje mali, no izuzetno zanimljivi, te nadasve učinkoviti, pothvati. Kao jedan od najboljih primjera naveo je tzv. “program mikro-financiranja” koji u Meksiku ostvaruje skupina mladih katoličkih privrednika. Tim se programom, na temelju novčane zaklade dobivene na dar (koja danas već iznosi 19 milijuna dolara), dodjeljuju krediti s izuzetno niskom kamatnom stopom kako bi obitelji u potrebi mogle same započeti s malim “ekonomskim pothvatima”, koji im omogućuju suočavanje s najvećim zadaćama i zaduženjima. Tim se programom trenutno u Meksiku pomaže 198.460 obitelji!
Takav put “malih koraka” mogao bi se primijeniti i na evangelizacijskom području. Meksička je Crkva, i na tom planu, već djelatna. Tamo se, naime, već ostvaruje program obrazovanja i slanja laika evangelizatora. Trenutno ih “s punim radnim vremenom” ima 2.200, uz više od 22.000 sa “skraćenim radnim vremenom”. Samo ove godine, pohodili su više od 650.000 obitelji, pretežito seljačkih i domorodačkih. Njima se pridružuje još 22.400 laika misionara i katehista misionarske mladeži i obitelji, koji se misionarskim poslanjem bave u različitim godišnjim razdobljima, najčešće u Velikom tjednu.
O pitanju solidarnosti za Radio Vatikan govorio je nadbiskup Popayane u Kolumbiji, Ivan Marin Lopez, koji je dugi niz godina bio tajnik Papinskog vijeća “Cor unum”. O svom nastupu pred ostalim sinodskim ocima nadbiskup Marin Lopez je rekao:”Mislim da danas, kao jučer, Crkva ostaje zajednica ljubavi. Tu novu Gospodinovu zapovijed moram živjeti uvijek i na svim razinama. Zbog toga se i usuđujem zahtijevati od sinodskog općeg zasjedanja da razmisli o konkretnim, stvarnim prijedlozima. Sada je prikladno vrijeme, zemlja je spremna na primanje enciklike o caritasu – kršćanskoj ljubavi. Encikliku koja će nas potaknuti na razmišljanje, na podsjećanje i isticanje da je Crkva, ponajprije, zajednica ljubavi, zajednica življene ljubavi. Na drugom sam mjestu predložio da sve župe i biskupije na svijetu, u povodu proslave Jubileja, dadnu svoj prinos – i to veliki dio svojih dobara – kako bi platile dug najsiromašnijih i najugroženijih obitelji, na najrazličitijim mjestima. Na kraju, nužno je da i mi svećenici i biskupi poduzmemo nešto djelatno. Usudio sam se reći da je ovo trenutak u kojemu svatko od nas, dragovoljno, treba dati polovicu svoga osobnog imetka kako bi se stvorila zaklada za siromašne, nadasve za najsiromašnije, poljodjelce, Afroamerikance, naše domoroce koji su tako dobri i imaju toliko ljubavi za Crkvu, no očekuju stvarnu solidarnost.”
Novinarima, koji su akreditirani pri Tiskovnom uredu Svete Stolice, o svim tim sinodskim radovima i zaključcima govorilo je 6 sinodskih otaca: dva posebna sinodska tajnika te članovi Vijeća za izvješćivanje.