CRKVA U HRVATSKOJ ŽELI BITI NEZAVISNA I OD VLASTI I OD OPORBE

Zagreb, 29. 3. 1995. (IKA) – “Smeta im Crkva koja ne želi biti sluškinja vlasti” naslov je intervjua što ga je glavni urednik Informativne katoličke agencije Zagreb (IKA) i dugogodišnji urednik i kolumnist hrvatskoga katoličkog tjednika Glasa Koncila dao riječkom “Novom listu”. Intervju je istovremeno, 28. ožujka, objavljen u tim novinama i u “Glasu Istre” koji izlazi u Puli. Predmet intervjua je sadašnje stanje odnosa između Crkve i države, odnosa Crkve prema vladajućoj stranci i oporbenim strankama, specifični položaj Crkve u nastajanju novoga demokratskog i pluralnog društva. Povod intervjuu bili su žestoki napadi stanovitih političara i novinara koji se predstavljaju kao ekstremni desničari i nacionalisti. Oni su posljednjih mjeseci u nekoliko novina napadali Kustića upravo s pozicija ekstremno desnog nacionalizma optužujući ga zato što redovito traži strogo razlikovanje nacionalne i vjerske pripadnosti, potpunu nezavisnost Crkve kako od vlasti tako i od oporbe, kako bi Crkva u skladu sa svojim tisućljetnim iskustvom na tim područjima i dalje služila ljudima u svim njihovim, ne samo duhovnim nego i ovozemaljskim, potrebama. Govoreći o tim napadima Kustić je među ostalim rekao: “Ti koji me napadaju nisu brojni i pogrešan je dojam da oni predstavljaju političku snagu ili možda čak i vladajuće krugove… Ti napadi ne ugrožavaju mene, nego slobodu Crkve, a ja im služim tek kao izlika, jer je lakše napasti mene nego nekog biskupa. Njima zapravo smeta nepokorena Crkva. Ne odgovara im Crkva koja ne želi biti sluškinja nikakve vlasti nego izravno služiti narodu.” Kustić ističe da katolištvo ne može biti državna ni nacionalna ideologija, da se nacija ne smije pretvoriti u idola, jer je ona zapravo velika zajednica osoba i stoga je važna i dragocjena. Odgovarajući na pitanje kako se Crkva u Hrvatskoj snalazi u novim prilikama glavni urednik IKA-e napominje da je Crkva u cjelini u određenom smislu umorna od duge, uspješne ali vrlo iscrpljujuće borbe s komunističkim ateizmom, te se sada mora iznova snalaziti. “Mislim da se cijela Crkva ovoga časa grči u porođajnim bolovima svoga vlastitog novog izraza.” Tumačeći suzdržanost crkvenih kritika prema negativnim pojavama u nastajanju nove državne stvarnosti, Kustić ističe: “Kao što ne dopuštamo da vladajuća stranka ili neki u njoj upotrijebe Crkvu kao političko oruđe protiv oporbe, tako ne smijemo dopustiti da nekorektna oporba koristi crkvenu kritiku ako oruđe političke borbe protiv vladajuće stranke.” Budući da se Hrvatska nalazi u vrlo teškim ratnim prilikama, urednik kaže: “Ne može se voditi boks-meč u čamcu za vrijeme oluje”.