CRKVENA ZVONA KUPLJENA U BEĐU NISU DOVOLJNO "PRAVOSLAVNA"?

Beograd, 6. 8. 1994. (IKA) – Neobi~an sukob poveo se u srpskoj javnosti oko 52 crkvena zvona kupljena za novu crkvu sv. Save na beogradskom brijegu Vra~ar. Crkveni predstavnici, intelektualci, arhitekti i javna glasila spore se oko pitanja da li su crkvena zvona kupljena Be~u i Amsterdamu “pravoslavna”. Kriti~ari predbacuju voditelju graševinskih radova, arhitektu Branku Pečiđu, da nije ozbiljno o tome razmičljao pri nabavci zvona za tu, jednu od najveđih pravoslavnih crkava u svijetu. Spor je zapo~eo napisom u pravoslavnom teoločkom ~asopisu u kome se tvrdi kako je zvuk “pravoslavnih” zvona druga~iji od onog zapadnih, te se po crkveno-pravnim uvjetima pravoslavlja ne bi smjela dozvoliti zvonjava uobi~ajena na Zapadu. Đasopis je zatražio od patrijarha da posebna stru~na komisija istraži pitanje “prihvatljivosti” kupljenih crkvenih zvona.
Arhitekt Pečiđ je “priznao” da su zvona kupljena na Zapadu, ali tvrdi da je besmisleno govoriti o “pravoslavnim” i “katoli~kim” crkvenim zvonima. Pored toga, tako velika zvona, kako su predvišena za crkvu sv. Save, ne proizvode se ni u Jugoslaviji, niti u pravoslavnoj Rusiji, a kupnju zvona na Zapadu odobrio je sam Sinod Srpske Pravoslavne Crkve.
Kriti~ari “zapadnih” zvona nisu zadovoljni tim objačnjenjem i najavljuju nove argumente za dokazivanje neprihvatljivosti “nepravoslavnih” zvona.