Zagreb, (IKA) – Tajništvo Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) objavilo je priopćenje s europskog susreta biskupa zaduženih za socijalna pitanja pri europskim biskupskim konferencijama koji je održan 9. lipnja u Zagrebu. Priopćenje donosimo u cijelosti:

“Zaključeni su radovi Europskog susreta biskupa zaduženih za socijalna pitanja pri europskim biskupskim konferencijama na kojem je sudjelovalo 37 delegata koji su predstavljali 22 biskupske konferencije. Susret je organiziran u suradnji s Hrvatskom biskupskom konferencijom, a domaćin je bio zagrebački nadbiskup i potpredsjednik CCEE-a kardinal Josip Bozanić koji je u svom pozdravu na početku objasnio razlog održavanja susreta. “Crkva se osjeća uvijek živo uključena tamo gdje se dovodi u pitanje čovjekov život, dostojanstvo ljudske osobe, opće dobro, pravo na rad, na dostojan život i obrana najranjivijih društvenih slojeva”. Ona, potvrđujući kako osobi pripada središnje mjesto, brani “javni značaj vjere” i neumorno poziva društvo “na one vrijednosti kojima se ne trguje, jer nisu postavljene od čovjeka”. Crkva se trudi dati “vlastiti doprinos u izradi prikladnih odgovora na društvene probleme, na temelju vlastite vjerske baštine i vlastitoga socijalnog iskustva”. Posebna situacija u kojoj se našao svijet, zahvaćen teškom društveno-ekonomskom krizom, potiče prije svega biskupske konferencije u Europi na umrežavanje, na razmišljanje, na duboko proučavanje stanja, na razmjenu iskustava, na traženje zajedničkih strategijâ, na suradnju koja će biti djelotvorna i koja će voditi računa o svim crkvenim strukturama i tijelima koja se bave društvenim pitanjima. Sadašnja nas, naime, kriza uči da iz nje ne možemo izaći sami, već je nužno na tome zajednički poraditi. Upravo je stoga susret u Zagrebu započeo osvrtom na crkvene strukture socijalnog pastorala tajnika Papinskog vijeća za pravdu i mir mons. Giampaola Crepaldija.
Crkvene strukture socijalnog pastorala
U Europi postoje određene biskupske komisije odnosno građanske udruge kršćanskog nadahnuća koje se posvećuju toj službi. S druge strane, “socijalna kultura” postoji od samih početaka Crkve i nalazi svoj temelj upravo u evanđelju Isusa Krista. Socijalni pastoral Crkve “nije nešto što bi tek trebalo izmisliti. To je već raširena, vrijedna i obećavajuća stvarnost koju se ne može ne uzeti uz obzir. Poradi svoje naravi spasenjske stvarnosti koju je u povijest unio Krist Gospodin, Crkva naprosto mora osmisliti svoj socijalni pastoral kroz različite izraze”, istaknuo je mons. Crepaldi. Da bi odgovorila na tu službu, Crkva je iznjedrila različite strukture i organizacije. Prije svega to je Papinsko vijeće za pravdu i mir koje “nije neko pastoralno tijelo čija zadaća nije toliko koordinirati djelovanja, koliko pružati smjernice i poticaje”. Na biskupskim komisijama i nacionalnim i/ili biskupijskim uredima leži taj zadatak pružanja smjernica za organizaciju i rad sa ciljem da se socijalnom pastoralu dadne sustavnost i kontinuitet. U djelovanju Crkve i kontinentalne komisije imaju vodeću ulogu, a ta je utvrditi općeprihvaćene crte zajedničkog djelovanja. Ako je, stoga, s jedne strane nužno intelektualno produbiti socijalni nauk Crkve zbog čega također katolička sveučilištâ i istraživački centri imaju ozbiljnu dužnost staviti na raspolaganje svoja znanja i stručnost te pokazati veću raspoloživost da umni rad bude obasjan ljubavlju i dublju vjeru u sposobnost kršćanske Riječi da nadahne također suvremene kulture uključujući socijalna udruženja; s druge je strane nužno da poraste svijest o potrebi zajedničkog djelovanja. Opaža se naime i kod samih vjernika određeno nepoznavanje socijalnog nauka Crkve. Često ga se promatra kao nešto odijeljeno od konkretnog i neposrednog karitativnog djelovanja. Socijalno se djelovanje Crkve ne ograničava na karitativni rad, već ima za cilj unijeti evanđelje u krvotok društvenog života. Nužno je zato pronaći prigode i metode koji omogućavaju katoličkim vjernicima da iznova usvoje baštinu društvenog nauka Crkve. U tome su smislu korisni također katolički socijalni tjedni, koji se priređuju u različitim zemljama, a na kojima predstavnici crkvene hijerarhije rade uz bok stručnjaka laika. “Poželjno je da se ta tradicija ne samo ne prekine, već da se obnovi, preuzme i provodi i u narodima koji ranije nisu imali slična iskustva”, istaknuo je mons. Crepaldi. Predsjednik CCEE-a nadbiskup Esztergoma i Budimpešte kardinal Peter Erdő upravo je istaknuo nužnost da se dadne “globalni odgovor” također i na crkvenoj razini na “globalni problem” koji je sadašnja financijska kriza. U tome je smislu od temeljne važnosti suradnja među biskupskim konferencijama. Ako se nakon Drugoga vatikanskog koncila bilježi sve veći broj biskupskih komisija, ureda biskupskih konferencija i raznih civilnih udruga kršćanskog nadahnuća, upravo nas iskustvo posljednjih desetljeća uči koliko je nužno pronaći nove oblike suradnje između različitih crkvenih instanci. Naime, komplementarnost među službama i karizmama u samoj je naravi Crkve. Pored toga, a kao odgovor onima koji drže da socijalna pitanja ne spadaju u nadležnost Crkve, predsjednik CCEE-a ističe kako “Crkva promatra politiku i sve ono što je vezano uz društveni život kao sastavni dio svojega služenja Bogu i, u Božje ime, čovjeku jer je nošena ljubavlju i ima pred očima istinsko dobro osobe čije su različite ljudske sposobnosti dio jedne duboke stvarnosti osobe”. Zato je očito kako pitanja vezana uz pravednost i mir duboko pripadaju misiji Crkve. Svaki pokušaj da se pastoralno poslanje ili evangelizaciju odijeli od socijalnih problematika, predstavljalo bi veliku pogrešku i ostavilo bi dojam da socijalna pravednost nema ništa zajedničko s vjerom ili da Bog nije Gospodar povijesti”. Zato je predsjednik CCEE-a pozvao europske komisije za pravdu i mir da svojim djelovanjem donesu “svijetu riječ nade” i povjerenja, poglavito “dok brane najranjivije”. Zbog toga je kardinal Erdő izrazio želju da predloži osnivanje posebne biskupske komisije za ta pitanja u krilu CCEE-a.
Ekonomsko-financijska kriza
Drugi dio radova bio je usredotočen na sadašnju ekonomsko-financijsku krizu. U temu je ponovno uveo novi tajnik vatikanskog dikasterija mons. Crepaldi koji je prikazao sadržaje note toga Papinskog vijeća Novi međunarodni financijski sporazum. Kriza pokazuje da se ekonomija ne zna održati sama od sebe, bez potpore sustava referentnih vrijednosti koja ju nadilazi. Društveni nauk Crkve nije moralizam niti niz etičkih željâ ili konkretnih nada vezanih uz društvenu ili ekonomsku zbilju, kao što ga mnogi, čini se, shvaćaju. Prema mons. Crepaldiju, “društveni nauk Crkve je plod susreta svjetla kršćanske vjere s djelovanjem razuma”. U ovom kriznom vremenu, stoga, nema mjesta nikakvom antropološkom pesimizmu, “već nas mora voditi realizam nade”. Ta nada može postati prilika da se odgovorno vratimo putu razvoja. “Kriza nas obvezuje da razmišljamo i stvaramo nove planove, da si postavimo nova pravila i pronađemo nove oblike djelovanje, da smjeramo k pozitivnim iskustvima i odbacimo negativna. Kriza je prilika za razlučivanje i nova planiranja”, istaknuo je tajnik vatikanskog dikasterija. U ovom povlaštenom trenutku za ponovno razmišljanje o ekonomiji nužno je voditi računa o potrebama siromašnih. Kriza je konkretno ukazala na jednu opasnost: da se prestanu izdvajati, ionako oskudna, financijska sredstva za razvoj. Mnoge zemlje nisu izvršile preuzetu obvezu da će izdvojiti 0,7 svoga BDP-a u tu svrhu. Za mons. Crepaldija je nužno “ispuniti preuzete obveze i u kotač zamašnjak razvoja ubrizgati ono povjerenje koje najsiromašnije zemlje, najvećim dijelom afričke, apsolutno trebaju”. Predsjednik udruženja Compagnia delle Opere Bernard Scholz istaknuo je, pak, kako “ovoj krizi ne treba pristupati ni s pesimizmom ni s optimizmom, a ni s ravnodušnošću ili srditošću, nego s realizmom kojim ćemo pokušati shvatiti što se doista dogodilo, što možemo naučiti i što je, dakle, moguće promijeniti eda bi se pronašlo nove ekonomske i društvene uvjete za održavanje ‘dobrog života’. Taj zauzeti realizam je također oblik solidarnosti s onima koji, u ovome trenutku, loše stoje zbog te krize”. Scholz je ukazao na tri pravca djelovanja Crkve: nužnost da se ponovno otkrije vrijednost rada; promicanje društvene uloge poduzeća i nužnost da se ponovno predloži načelo supsidijarnosti. Nakon tih izlaganja sudionici su uzeli u razmatranje pojedine teme, vezane uz aktualnu situaciju, kao što su rast nezaposlenosti u Europi, društvena previranja, “kriza” mirovinskih sustava i migracije. Nezaposlenost je jedna od najvidljivijih i najtežih posljedica krize. Riječ je o problemu koji u nekim zemljama poprima sve dramatičnije razmjere, pogađa veoma veliki broj osoba te mu Crkva treba posvetiti posebnu pozornost zbog teških posljedica koje ono ima po pojedince, obitelji i društvo u cjelini. Za mons. Juan Jose Omella Omella “trenutačna je kriza jasno ukazala na antropološko rasulo do kojeg dolazi kada poradi stjecanja ekonomskog probitka osoba prestane biti temeljno uporište rada i poduzetništva”. Putem niza svjedočanstava sudionici su upoznati s nekim pojedinačnim situacijama u Europi. Prije svega, predstavnik iz Rumunjske mons. Jenö Schönberger izrazio je zabrinutost zbog “društveno zapuštene” djece uslijed velikog iseljavanja roditelja u druge europske zemlje; zatim mađarskog biskupa Mihaly Mayera koji je izrazio zabrinutost zbog sve većeg broja ljudi koji žive isključivo od pomoći države. U Mađarskoj, kao i u mnogim drugim zemljama bivšeg sovjetskog bloka, sustavi mirovinskih fondova, sustavi socijalne i zdravstvene pomoći, prolaze kroz velike teškoće. Na kraju je mons. Michel Dubost iznio primjer pučke četvrti u predgrađu Grignyja, koja je veoma siromašna i multietnička (u četvrti žive predstavnici 63 naroda), u kojem je nedavno došlo do socijalnih nemira, a u kojima je Crkva shvatila da je njezina uloga da bude prisutna, da prati i pomaže siromašne putem kulturnog rada. Uz molitvu i slavljenje euharistije susret je protekao u ozračju prijateljstva i bratske suradnje što su razlozi nade za buduću suradnju na području socijalnog nauka Crkve u Europi.”