Rijeka, (IKA) – “Kanonsko pravo i kad predviđa kazne, sve usmjeruje vrhovnom cilju, a on je spas duša. Stoga se crkvena kazna određuje da bi popravila počinitelja i kaznila zlodjelo”, rekao je mons. mr. Emil Svažić, jedan od predavača na znanstvenom simpoziju Teologije u Rijeci održanom 11. ožujka u novim prostorima Teologije u bivšoj zgradi Filozofskog fakulteta. O temi “Delikti u Crkvi”, s teološkoga, moralnog, pravnog i medijskog aspekta govorilo je 9 izlagača. Predstojnik Teologije dr. Milan Špehar podsjetio je da je to, u svjetlu nedavnih skandala seksualnog zlostavljanja koji su potresli Crkvu, vrlo aktualna tematika. “Pokušat ćemo ovdje rasvijetliti vječnu teološku dvojbu kazne i praštanja”, rekao je Špehar.
Želja je organizatora bila znanstvenim i stručnim promišljanjima pridonijeti pročišćavanju Crkve iznutra i izvana, kako je rekao u uvodnim riječima dr. Slavko Zec, organizator i profesor crkvenog prava. Kancelar Teologije, riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić podsjetio je da je Crkva uvijek u interakciji s civilnim institucijama, pa tako i što se tiče sudstva, premda su civilno i crkveno pravo autonomni. Crkveni pravnici istaknuli su potrebu bolje suradnje s civilnim stručnjacima u slučajevima kada se proces dokazivanja kaznenog djela odnosi na svećenike, đakone ili redovnike.
“Počinjenje kažnjivog djela zahtijeva da se sudski pokrenu kaznene mjere”, rekao je dr. Josip Šalković govoreći o kažnjivim djelima koja se odnose na obveze svećenika. “Treba reći da su u tom kontekstu pojedini biskupi pogriješili ukoliko nisu reagirali na prijave takvih djela”. Među kažnjiva djela svećenika i redovnika prema Kanonskom pravu spadaju dakako povrede šeste Božje zapovijedi, ali npr. i trgovina, poduzetništvo, ili nepoštivanje obveze prebivanja na povjerenom mu mjestu. Za to su predviđene kazne koje idu od opomene i ukora do suspenzije od vršenja svećeničke službe. Najveća kazna koju Kanonsko pravo predviđa za svećenike i redovnike je gubitak kleričkog staleža sa svim pravima i obvezama. Zlostavljanje djece i maloljetnika spada među djela s posebno otegotnim okolnostima. Slučajevi seksualnog zlostavljanja maloljetnika, prema novim uputama, obvezuju nadležnog biskupa da ih nakon istrage prijavi Kongregaciji za nauk vjere, koja zatim odlučuje o daljnjem postupku.
Dr. Slavko Zec izdvojio je tri posebne ovlasti Kongregacije za kler kojoj se prijavljuju slučajevi svećenika u slučajevima pokušaja ženidbe, javne sablazni i grijeha bludnosti, posebno teški ostali prekršaji te slučajevi kada klerik samovoljno napusti službu i ne vrši ju 5 godina. Mons. mr. Emil Svažić govorio je općenito o kažnjivim djelima, kaznenim mjerama i postupcima u Kanonskom pravu koja obvezuju i svećenike i vjernike laike. Ona se odnose na djela protiv vjere i jedinstva Crkve, crkvenih vlasti i slobode Crkve, u slučajevima prisvajanja crkvenih službi ili kažnjivih djela u njihovu vršenju, klevete i krivotvorenja, posebnih obveza klerika te djela protiv ljudskog života i slobode.
Velinka Grozdanić, profesorica na Pravnom fakultetu, rekla je da je unutar kaznenog prava, područje seksualne delikvencije najčešće izloženo promjenama jer se u društvu s vremenom mijenjaju stavovi o tome što bi trebalo biti dopušteno. Dakako, djela u kojim su žrtve djeca ili maloljetne osobe imaju posebnu težinu, što je predviđeno zakonom.
Sudac Županijskog suda u Rijeci Zoran Sršen govorio je o tijeku kaznenog postupka. Objasnio je kako treba razlikovati stupnjevite pojmove osumnjičenika, okrivljenika, optuženika i osuđenika, s obzirom na fazu u kojoj je postupak istrage ili suđenja. Govorio je i o problemu tajnosti postupka, koja se može proglasiti ukoliko za nju postoje utvrđeni uvjeti, kao što su zaštita svjedoka, žrtve, ili obitelji. “Po pitanju seksualnih delikata u pravilu se javnost isključuje iz postupka”, rekao je Sršen.
Kako na delikte u Crkvi reagiraju mediji, oni izvan Crkve i oni u Crkvi, analizirali su stručnjaci komunikacijskih znanosti dr. Igor Kanižaj, dr. Danijel Labaš, i Lana Ciboci. Analizom objavljenih tekstova u protekloj godini o skandalu svećeničke pedofilije u Irskoj pokazali su kako je tema lako podložna manipulaciji. Katolički tisak u svijetu i u Hrvatskoj nije bježao od te teme, ali ju je obrađivao na drugačiji način, ukazavši da se o tome može pisati i konstruktivno. Ne bježeći od odgovornosti Crkve za ono što se događalo, katolički mediji pozivali su na obraćenje i upozoravali na opasnost generalizacije problema.
Profesorica biblijske teologije mr. Anđela Jeličić govorila je poimanju pravednosti i milosrđa u Svetom pismu. “U brojnim su tekstovima pravednost i milosrđe izjednačeni. Milosrđe ne isključuje kaznu, ali milosrđe ima posljednju riječ”.
Dr. Josip Grbac istaknuo je dodirne točke te razlike moralne i kaznene odgovornosti. Moralna odgovornost je pretpostavka za kaznenu, ali ako sudac ne osudi počinitelja koji je kriv, počiniteljeva moralna odgovornost i dalje ostaje. Dr. Grbac usporedio je kanonsko i civilno pravo, istaknuvši kako kanonsko pravo u sebi nosi moralnu dimenziju. “S obzirom da je cilj spasenje duša, kanonsko pravo vodi računa o žrtvi i o počinitelju. S moralnog stajališta, neprijateljski stav prema počinitelju nije opravdan”, rekao je Grbac.