CRKVENO-DRŽAVNI ODNOSI U SVJETLU NOVOGA ZAKONA O PRAVNOM POLOŽAJU VJERSKIH ZAJEDNICA

Zagreb, 27. 2. 2002. (IKA) – Okrugli stol na temu “Crkveno-državni odnosi u svjetlu novoga Zakona o pravom položaju vjerskih zajednica”, kojega je priredilo Hrvatsko sociološko društvo, održan je danas 27. veljače u Novinarskom domu u Zagrebu.
U uvodnom je izlaganju dr. Siniša Zrinščak s Pravnog fakulteta u Zagrebu predstavio tri modela kojima se mogu urediti crkveno-državni odnosi. To su model državne Crkve, model odvojenosti Crkve od države i model striktne odvojenosti Crkve i države. Govoreći o prijedlogu Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, upozorio je kako su saborsku raspravu uvjetovala dva pitanja: vjerski odgoj u dječjim vrtićima te sljedba Damira Rožmana. Povjerenik grada Zagreba za odnose s Katoličkom crkvom Božo Rudež upozorio je kako su vjerske zajednice uputile 300 stranica primjedaba i sugestija na 12,5 stranica Zakona. Svaki zakon, podsjetio je, treba biti pravedan, koristan i provediv, a ovaj, prema njegovom mišljenju, nema ta tri svojstva.
Zakon je, prema riječima dr. Ivice Maštruka iz Ureda Predsjednika, u neku ruku talac Ugovora potpisanih između Republike Hrvatske i Svete Stolice.
Prezbiter Evanđeoske crkve Daniel Berković izrazio je mišljenje da su se vjerske zajednice propustile oduprijeti politizaciji cjelokupne situacije.
Glavni zagrebački imam Aziz Hasanović iznio je stav Mešihata koji smatra da je Zakon potreban, a jednim amandmanom trebala bi se otvoriti mogućnost svim vjerskim zajednicama za potpisivanje ugovora s Vladom, kojim bi se definirale specifičnosti svake vjerske zajednice.
Dr. Željko Tanjić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu istaknuo je kako podupiranje interesa građana i društvenih grupa u vjerskom području nije protivno vjersko-svjetonazorskoj neutralnosti države, zato što se pod pojmom neutralnosti države ne shvaća indiferentnost države i društva spram potreba vlastitih građana. Vjerska sloboda se, prema njegovom mišljenju, ne shvaća prvenstveno u isključenju ili razgraničenju iz ili od države, nego kao nešto što se slobodno razvija u državi. Vjerska sloboda bi u modernom zakonodavstvu trebala biti shvaćena kao instrument slobodarskog izjednačavanja, a ne kao sredstvo borbe i nametanja pojedinih svjetonazora, smatra dr. Tanjić. (j02603hr/kj)