Propovijed biskupa Rogića na 12. susretu hrvatske katoličke mladeži

Mladosti – draga mladosti!

Tri su molitvena raspoloženja naše duše pred Bogom: Hvala – Oprosti i Pomozi. Radost zahvaljivanja, poniznost kajanja i potreba pomoći Božje. Najprije HVALA! Kad najprije zahvališ za primljena dobra onda i potrebe izgledaju manje, pa možda i sami grijesi za koje treba moliti oproštenje.

Hvala Ti, Bože, za ovu okupljenu mladost! Hvala Ti, za upućenu riječ, za ovaj susret, za ovo zajedništvo, za ovu NADU i za ovu RADOST!

Pismo veli: … ako čovjek živi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se sjeti da će i tamnih dana biti mnogo. – Ispraznost je sve što će doći. – doći i proći – Zato raduj se, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; … Ukloni jad iz svoga srca …   I sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti. – Sada, ovoga časa, danas – raduj se i misli na svoga Stvoritelja! Zato što me je htio, a htio me je jer me voli – zato postojim, zato jesam, dišem i kročim ovom zemljom.

Sve što ti srce poželi, sve želje koje se pred tvojim očima pojave – podvrgni sudu prolaznosti, sjeti se prolaznosti i sjeti se tko je iznad svega toga – Bog jedini! Sve stavi pred njega da jasnije vidiš što će doista usrećiti tvoje srce, dane tvoje mladosti ispuniti pravim životom i radošću. Želje i misli su kao ptice koje nam lete nad glavama i ne možemo zabraniti koja će nam proletjeti iznad glave. Ali, mladosti – mi biramo, mi donosimo odluku – kojoj ćemo ptici dopustiti da nam sagradi gnijezdo na glavi, da se useli u srce.

Kaže sveti Augustin: dvostruku borbu vodi svijet protiv Kristovih vjernika: „Laska im da ih prevari i prijeti im da ih slomi. Neka nas samo ne zarobi vlastiti užitak, neka nas ne zastraši tuđa okrutnost, i svijet je pobijeđen.“ Dok se u nama vodi ta borba valja uvijek biti svjestan Kristove pobjede, Kristova uskrsnuća. Da i mi s Njime budemo pobjednici, sada i na koncu kada se naš duh vrati zauvijek Bogu i prebrodi sve ispraznosti. Kad ponovno budemo prah, a duh se vrati Bogu koji ga je stvorio i darovao.

Istina, danas je toliko ponuda: i laskanja i zastrašivanja. Možda moramo usvojiti jednu važnu lekciju koja se zove: To mi ne treba!

Kaže jedna priča da je neki filozof svaki dan dolazio na tržnicu i obilazio prodavače, pregledavao što se sve nudi, zagledao i otišao a da ništa nije kupio. I tako dan za danom, dok ga jedan trgovac nije zaustavio i ljutito pitao, zašto uopće dolazite svaki dan…  – Dolazim vidjeti što mi sve ne treba!

Tražio je ono što vrijedi, nije se dao zavesti ni prevariti, nije htio kako kaže pjesma: za samo kap života – ostaviti more; niti zbog jednog trena zanemariti, izgubiti vječnost.

Psalam pjeva: Obasjaj nas Gospodine svjetlom svoga Lica da osjetimo tvoju blizinu u svakodnevici naših traženja, svakodnevici našeg života. Psalmista kliče: Tko će nam pokazati sreću? Nijedna „sreća“ koja traje ne ostvaruje se bez tebe, Gospodine. Sve su druge tako kratke, prolazne i prividne.

Čuo sam: „Ali velečasni, na početku smo bili tako sretni. Što se dogodilo? – Samo je jedan odgovor: Jeste li svoju sreću stavljali u ruke Božje, je li u vašoj obitelji Bog bio sustolnik, sustanar, prijatelj, brat… Jeste li s Njime računali?

Isuse, zoveš nas da ostanemo u tvojoj ljubavi, kao što je Otac ljubio tebe: dopustio je da trpiš – tražio da ispuniš Njegovu volju i Ti si prigrlio križ, podnio muku i pobijedio. Otac te uskrisio, zauvijek učinio našim bratom, suputnikom i spasiteljem. Kako ćemo ostati u tvojoj ljubavi?

Odgovaraš: Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj.

Tvoja je zapovijed da ljubimo Boga svim svojim bićem, svim svojim životom, a bližnjega svoga kao sebe samoga. Tvoje zlatno pravilo kaže: da činimo drugima samo ono što bi voljeli da drugi čine nama. Tvoje zapovijedi još od Saveza na Sinaju kažu: Ako sam Ja tvoj jedini Bog, ti nećeš imati drugih bogova uz mene, ti nećeš izgovoriti ime moje uzalud, nećeš zaboraviti svetkovati moj dan, nećeš nauditi roditeljima po kojima sam ti darovao život. Ma nećeš nauditi životu ni svome ni tuđem, nećeš obeščastiti ni svoga ni tuđeg tijela, nećeš posegnuti za tuđim, niti ćeš koga riječju ogovarati niti tuđega poželjeti. Ako sam tvoj jedini Bog, stalno si u Savezu sa mnom.

To si nam govorio da tvoja radost bude u nama, da naša radost bude potpuna, životna, istinska. Tvoja je radost Isuse, ako smo tvoji, u tvojoj milosti. Naša radost može biti potpuna samo ako smo tvoji, ako smo s Tobom, ako si nam na prvom mjestu, ako si nam jedini Bog. Ne daj nas u ropstvo! Po svojim zapovijedima daješ nam snage da se odupremo napasti, lažnim ponudama, ovisnostima svake vrste: droge, pornografije, kocke, nasilja, bilo kojeg zlostavljanja. Zarobljenost ekranom, malim i velikim?

Pomozi nam da uvijek slušamo Tvoj glas: To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!

Dao si nam najveću mjeru ljubavi, pokazao si je: Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Volimo onoliko koliko smo se spremni darovati, žrtvovati za druge, za sreću drugih u kojoj ćemo naći svoju radost i ispunjenje. Žrtva i sebedarje su lakmus papir za istinsku ljubav i radost.

Mladosti, koristim riječi pape Franje iz posljednje poruke za Dan molitve za duhovna zvanja: Mladima, osobito onima koji osjećaju da su se udaljili od Crkve ili su u nju izgubili povjerenje, želim poručiti ovo: dopustite da vas Isus očara, uputite mu svoja važna pitanja kroz tekstove Evanđelja, dopustite da njegova prisutnost u vama pobudi nemir, koji nas uvijek dovodi u spasonosnu krizu. On poštuje našu slobodu više nego bilo tko drugi, ne nameće se, nego se nudi: dajte mu prostora i naći ćete svoju sreću u nasljedovanju njega i, – ako bude od vas to tražio, u potpunome predanju njemu. – Odazovite se!

* priča o pauku…

Budimo spremni doći pred Gospodina, pred Uskrsloga i ponizno moliti oproštenje. Oprosti Isuse za sve stranputice, za svaki trenutak kad je sebičnost bila jača, za trenutke kad smo te zatajili, kad smo te stavili na neko sporedno mjesto, zanemarujući što od nas tražiš i ne misleći što nam sve daruješ.

Pomozi nam da čvršće stojimo u tvojoj blizini. Da odbacimo ono što nas od tebe udaljuje, umanjuje tvoju milost, tvoju naklonost, tvoju prisutnost u našem životu. Daruj nam da možemo živjeti riječ Pisma koje Pavao piše Efežanima:

Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu!  Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu!

Zaključujem riječima pape Franje iz Lisabona – na svjetskom susretu mladih: „Ustanite!”. Trgnimo se oda sna, izađimo iz ravnodušnosti, otvorimo rešetke zatvora u koji smo se ponekad zatvarali, da svaki od nas uzmogne otkriti svoj poziv u Crkvi i svijetu i postati hodočasnik nade i mirotvorac! Neka nas u našem životu pokreće strast i s ljubavlju se brinimo za ljude oko sebe i okolinu u kojoj živimo. Ponavljam: imajte hrabrosti uključiti se!

Uostalom, Isus nam poručuje: Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.

Budite Kristovi sijači vedrine, nade i radosti – Amen!