Zagreb, (IKA) – U dvorani sv. Franje na zagrebačkom Svetom Duhu 16. listopada je drugi put izveden scenski prikaz “Crtice iz života samostana Svetoga Duha”. To duhovito uprizorenje pripremljeno je u povodu otvorenja novoobnovljenog istoimenog samostana 30. rujna. Prema samostanskoj kronici scenarij je napisao fra Ivan Bradarić, magister sjemeništaraca Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Dramaturgiju i režiju potpisuje Arijana Meštrović, a glazbu Ninoslav Šebestijan. U prikazu glume sjemeništarci franjevaca konventualaca, te mladi iz župe sv. Antuna Padovanskog.

Prikaz započinje s povijesnim činjenicama vezanim uz crkvicu Svetoga Duha, koja je tijekom povijesti imala važnu ulogu za vjernike napose zapadnog dijela Zagreba. Franjevci konventualci protjerani s Cresa 1919. godine, pokraj crkvice Svetoga Duha grade samostan, kojeg je na blagdan sv. Franje 4. listopada 1922. blagoslovio tadašnji zagrebački nadbiskup Antun Bauer, dobrotvor i prijatelj franjevaca. Kako je ostalo zapisano u samostanskoj kronici, pri samostanu se razvija apostolat: Treći franjevački red, razna katolička društva, bratovštine, zajednice, što je i danas prepoznatljivo za taj samostan. Nadalje slijedimo inicijativu za gradnju župne crkve i svetišta sv. Antuna Padovanskoga, za što je blagoslov, ali i novčanu potporu dao i sam papa Pio XI. Tijekom godina II. svjetskog rata i neposredno nakon njega samostan je udomio protjeranu braću iz Slovenije, tu su svoje utočište našli i salezijanci, a dio redovnika je nakon rata bio osuđen i zatvoren. Kroničari bilježe i pisanu riječ po kojoj je prepoznatljiv samostan i provincija. Tako je upravo u svetoduškom samostanu na Uskrs 1962. započeo izlaziti “Veritas”, prvi katolički list nakon II. svjetskog rata. Kronika bilježi i posjet bl. Majke Terezije, koja je na Cvjetnicu 1978. godine zajedno s o. Antom Gabrićem pohodila župu i samostan. Kako su franjevci svetoduškog samostana uvijek živjeli i suosjećali s narodom, tako su i početkom Domovinskog rata prikupljali i dijelili pomoć prognanicima i izbjeglicama, a potom i izgradili dom sv. Antuna koji danas besplatno dijeli 600-700 toplih obroka najugroženijim građanima. A pri samostanu je sagrađen i dom sv. Maksimilijana Kolbea za starije i nemoćne osobe. I nakon svih tih gradnji, došla je na red i obnova samog samostana koja je trajala 18 mjeseci, na kraju koje kroničar upisuje zahvalu “za plodno proteklo razdoblje molitve blagoslova, te za sretan i složan nastavak zajedničkog života u svetoduškom samostanu”.