“Daj mi djecu! Inače ću svisnuti!”

Uvodno biblijsko čitanje:

“Ali Ana ustade, pošto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu – a svećenik Eli sjeđaše na stolici na pragu svetišta Jahvina. I ojađena u duši pomoli se Ana Jahvi, plačući gorko. I zavjetova se ovako: #!Jahve Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje, i opomeneš se mene, i ne zaboraviš službenice svoje, te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati Jahvi za sve dane njegova života i britva neće prijeći preko glave njegove#!.” (1Sam 1, 9-11)

1. Majčinstvo je dar Božji. “Muško sam čedo stekla pomoću Jahve” (Post 4,1), uskliknu Eva pošto je rodila Kaina, svog prvorođenca. Tim riječima Knjiga Postanka prikazuje prvo majčinstvo u povijesti čovječanstva kao milost i radost koje proizlaze iz Stvoriteljeve dobrote.

2. Slično se prikazuje rođenje Izakovo, u početku izabranog naroda.
Abrahamu, lišenom potomstva i već u poodmakloj dobi, Bog obećava brojno potomstvo poput zvijezda na nebu (usp. Post 15,15). Patrijarh prima obećanje s vjerom koja otkriva čovjeku naum Božji: “”Abraham povjerova Jahvi, i to mu se uračuna u pravednost” (Post 15,6).
To je obećanje potvrđeno riječima koje je Gospodin izgovorio prilikom sklapanja Saveza s Abrahamom: “A ovo je Savez moj s tobom, postat ćeš ocem mnogim narodima” (Post 17,4).
Čudnovati i tajanstveni događaji ističu kako je Sarino majčinstvo nadasve plod milosrđa Boga koji daruje život i iznad svakog ljudskog predviđanja: “Nju ću ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov ću na nju izliti, te će se narodi od nje razviti; kraljevi će narodima od nje poteći” (Post 17,15-16).
Majčinstvo se prikazuje kao presudan dar Gospodnji; patrijarh i njegova žena primit će novo ime da se označi neočekivana i čudesna preobrazba koju će Bog izvesti u njihovu životu.

3. Posjet trojice tajanstvenih likova, u kojima su crkveni oci vidjeli navještaj Trojstva, na konkretniji način naviješta Abrahamu ostvarenje obećanja: “Jahve mu se (Abrahamu) ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega” (Post 18,1-2). Abraham prigovara: “Onome kome je stotinu godina, zar se može roditi dijete? I zar će Sara u dobi od devedeset godina roditi sina? (Post 17,17; usp. 18,11-13). Božanski gost odgovara: Zar je Jahvi išta nemoguće. Navratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće: Sara će imati sina” (Post 18,14; usp. Lk 1,37).
Prikaz ističe djelotvornost božanskog posjeta koji daje plodnost bračnome paru, koji je sve dotada bio neplodan. Povjerovavši u obećanje, Abraham postaje ocem protiv svake nade, i “ocem u vjeri”, jer iz njegove vjere “potječe” vjera izabranoga naroda.

4. Biblija donosi i druge izvještaje o ženama koje su bile oslobođene neplodnosti i obradovane od Gospodina darom majčinstva. Radi se često o mučnim prilikama, koje Božji zahvat preobražava u radosno iskustvo prihvaćajući usrdnu molitvu onoga koji je, ljudski govoreći, bez nade. Rahela, naprimjer, “vidjevši da Jakovu ne rađa djecu, postade zavidna svojoj sestri Liji reče Jakovu: #!Daj mi djecu! Inače ću svisnuti!#!” Jakov se razljuti na nju te reče: “Zar sam ja namjesto Boga, koji ti je uskratio plod utrobe?” (Post 30,1-2).
Ali biblijski tekst odmah dodaje da je “Bog usliša, i otvori njezinu utrobu. Ona zače i rodi sina” (Post 30,22-23). Taj sin, Josip, izvršit će veoma važnu ulogu za Izraela u doba seobe u Egipat.
U ovome kao i u drugim izvješćima, ističući prvotnu ženinu neplodnost, Biblija želi istaknuti čudesno obilježje božanskoga zahvata u tim posebnim slučajevima, ali istodobno daje shvatiti kako je svako majčinstvo dar.

5. Isti tijek nalazimo u pripovijesti o Samsonovu rođenju. Manoahova žena, koja nije mogla roditi djece, prima navještaj anđela Jahvina: “Ti si neplodna i nisi rađala, ali ćeš začeti i roditi sina” (Suci 13,3). Zečeve, neočekivano i čudesno, naviješta velika djela koja će Gospodin izvršiti po Samsonu.
U slučaju Ane, Samuelove majke, istaknuta je osobita uloga molitve. Ana živi ponižena zbog neplodnosti, ali je prožeta velikim povjerenjem u Boga, kojemu se uporno obraća da joj pomogne nadvladati kušnju. Jednog dana uputivši se u Hram, zavjetuje se: “Jahve Sebaote,…ako ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati Jahvi za sve dane njegova života…” (1 Sam 1,11).
Njezina molitva bijaše uslišana: “Jahve je se opomenu” i ona “zatrudnje i rodi sina, koga nazva imenom Samuel” (1 Sam 19-20). Izvršivši svoj zavjet, Ana prikaže sina Gospodinu: “Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila. Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova života: ta isprošen je od Jahve” (1 Sam 27-28). Od Boga darovan Ani i potom od Ane darovan Bogu, mali Samuel postaje živi vez zajedništva između Ane i Boga.
Samuelovo je rođenje stoga radosno iskustvo i prilika za zahvaljivanje. Prva knjiga o Samuelu donosi Anin hvalospjev zvan “Veliča”, koji prethodi onom Marijinom: “Kliče srce moje u Jahvi, raste snaga moja po Bogu mom…” (1 Sam 2,1).
Dar majčinstva koji je Bog udijelio Ani na njezinu ustrajnu molitvu, izaziva u njoj novu velikodušnost. Darivanje Samuela zahvalni je odgovor majke koja, prepoznavši u djetetu plod božanskoga milosrđa, razmjenjuje dar, povjerivši Gospodinu tog toliko očekivanog sina.

6. U prikazu neobičnih majčinstava, kojih smo se prisjetili, lako je otkriti važno mjesto koje Biblija pripisuje majkama u poslanju njihovih sinova. U slučaju Samuela, Ana vrši odlučujuću ulogu u njegovu darivanju Gospodinu. Isto je tako odlučujuća uloga druge majke, Rebeke, koja pribavlja potomstvo Jakovu (Post 27). U tom majčinskom zahvatu, koji Biblija opisuje, može se čitati znak izbora kao sredstva najvišeg Božjeg nauma. On je onaj koji izabire mlađeg sina, Jakova, kao nisioca blagoslova i očeve baštine, i stoga kao pastira i vođu svog naroda… On je koji nezasluženom i mudrom odlukom određuje i upravlja sudbinom svakoga čovjeka (Mudr 10,10-12).
Biblijska poruka o majčinstvu otkriva važne i uvijek suvremene mogućnosti: osvjetljuje, zapravo, doseg nezaslužene milosti, koji se osobito očituje u slučaju neplodnosti, posebni savez Boga sa ženom i osobitu povezanost između sudbine majke i sudbine djeteta.
Istodobno, Božji zahvat koji u važnim trenucima povijesti njegova naroda, čini nerotkinje plodnima, pripravlja vjeru u zahvat Boga, koji će u punini vremena, učiniti plodnom Djevicu za utjelovljenje svoga Sina.