Dubrovnik, (IKA) – Na Cvjetnu nedjelju svečano je bilo u cijeloj Dubrovačkoj biskupiji. Vjernici s maslinovim i palminim grančicama ispunili su svoje crkve kako bi sudjelovali na euharistijskom slavlju, čuli pjevanje ili čitanje muke po Mateju, te ponijeli blagoslovljene grančice svojim domovima. Dubrovački biskup Želimir Puljić euharistijsko slavlje predvodio je u dubrovačkoj katedrali. Prije mise, biskup je sa svećenicima koncelebrantima u ophodu došao do ulaza u katedralu gdje su blagoslovljene grančice i pročitan ulomak evanđelja kao spomen Gospodnjeg ulaska u Jeruzalem. Muku po Mateju pjevali su solisti i članovi katedralnih zborova, a biskup je zatim istaknuo kako čovjek ne može ostati hladan dok sluša izvješće o Isusovu procesu, osudi, progonu i mukama.
U propovijedi je biskup posebno ukazao na milosrđe Isusova božanskog srca. Neprijatelji, grješnici i sveci – to je redoslijed kojim ljubi božansko Srce Isusovo, istaknuo je biskup. Govoreći o Isusovu smilovanju razbojniku na križu i obećanju da će biti s njim u raju, biskup je napomenuo kako nikada nikome nije bilo nešto takova obećano. Ni Mojsiju, ni Ivanu, ni Magdaleni, ni Mariji. Razbojnik – lupež promucao je svoju posljednju, a možda i prvu molitvu. Samo je jednom pokucao. Samo jednom je zatražio. Samo jednom je zamolio. Sve je stavio na kocku i sve je dobio.

Biskup je potaknuo vjernike da ovih dana pronađu trenutke tišine, šutnje pred Presvetim sakramentom, kako bi otkrili nove dimenzije Božanskog srca. Crkva nam u Svetom tjednu daje prigodu zašutjeti kako bismo čuli nutarnji govor uz pomoć naših duhovnih antena; onaj vječni, iskonski govor Logosa, koji drži svijet i zemlju na svome dlanu, rekao je biskup, dodavši: To je šutnja u kojoj se čuje glas Svevišnjega. Ali, i kucaj vlastitog srca, i jeka naše savjesti. A da bi se takva stvaralačka šutnja dogodila potrebno je pronaći prostore tišine. Netko će ih pronaći na brdu i u osami, drugi u knjizi i duhovnom štivu, treći u tišini noći i njezinom spokoju. Drugi će se zagledati u blažene oči djeteta te u njima kao u ogledalu otkrivati silne nepoznanice još od prije rođenja. Nekome će opet groblje svojom tajanstvenom tišinom progovoriti o prošlosti, ali i o budućnosti. Drugi će se naći u bolnici, te pred problemom ljudske patnje ostati nijemi, ali ne bez unutarnjeg poučnog govora patnje. Svatko će naći nekakva područja “svoje tišine”. Važno ih je znati otkriti i prepoznati. Jer, takvu tišinu i Bog voli. On je, naime, sama šutnja i mogu ga čuti samo oni koji su kadri zašutjeti. Istina je kako će on na koncu svijeta doći s velikom slavom i bukom, fanfarama i glazbalom. No, do tog dana on je zagonetno, tiho i profinjeno nazočan među nama. Skoro ga i ne osjećamo. Prisutan je kao mirna noć koja nas odmara, kao majčinska ruka koja nas štiti, kao tihi oblak koji nas svojim blagoslovnim daždom napaja, kazao je biskup Puljić.
Nakon mise započelo je četrdesetsatno klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu u dubrovačkoj prvostolnici Gospe Velike.