Dubrovnik, (IKA) – Na Cvjetnicu, Nedjelju Muke Gospodnje, 24. ožujka, dubrovački biskup Mate Uzinić blagoslovio je maslinove i palmine grančice ispred crkve Sv. Vlaha u Dubrovniku, nakon čega su se vjernici u procesiji uputili do dubrovačke katedrale, prateći u duhu Isusa i njegov ulazak u Jeruzalem prije podnošenja muke. Katedralni zborovi i solisti u katedrali su otpjevali Muku po Luki, a biskup Uzinić u propovijedi govorio je o dosljednima i nedosljednima u danima Isusove muke, ali i u naše vrijeme.
Isusova muka i smrt na križu, s jedne strane, normalna su posljedica njegova života tijekom kojeg je on ostao dosljedan sebi samome i svom poslanju, a s druge strane, normalna su posljedica odnosa prema njemu ovozemaljskih vlastodržaca, starješinstva narodnog, glavara svećeničkih i pismoznanaca Isusova vremena. Biskup Uzinić dodao je da je dugoročno “Isusova dosljednost urodila Očevim priznanjem njegove pobjede u uskrsnuću, a njihova dosljednost velikim promašajem.” Nedosljedni su bili Petar i drugi učenici kao i stanovnici Jeruzalema, a slično se događa i danas. “Isus ostaje dosljedan u lišavanju sebe, da bi po tom lišavanju sebe koje se svaki put sakramentalno ponavlja na našim oltarima, nas po sebi uzdigao Ocu. I vlastodršci, oni koje Isus u današnjem evanđelju naziva onima koji gospoduju svojim narodima, a sebe nazivaju dobrotvorima, nažalost ostaju dosljedni u svom odbacivanju Isusa Krista i njegove logike služenja”, rekao je biskup Uzinić i nastavio: “Zato se i nalazimo u ovako teškoj ekonomskoj krizi i sve većem jazu između bogatih i siromašnih koji, čini mi se, u našoj domovini nikad nije imao ovako velike razmjere. Molimo se Gospodinu da veliki i moćni odustanu od svog dosljednog odbacivanja Isusa i da usvoje njegovu logiku lišavanja od sebe u služenju drugima jer bez toga se neće i ne može dogoditi promjena na bolje. Ono što najviše šokira nije ustrajnost tih velikih i moćnih – to je nekako konstanta cijele ljudske povijesti – nego je nešto drugo, a to je da mi drugi, mi koji se možemo prepoznati u Petru, ostalim učenicima, u mnoštvu, nakon svega što smo iskusili s Isusom i u njegovoj blizini i dalje ostajemo nedosljedni. Obećajemo, a ne učinimo i prečesto u svojoj svakodnevici, u onim malim, a ponekad i velikim stvarima, tako lako zatajimo.”
Osvrćući se posebice na mnoštvo, koje se danas u Hrvatskoj može oslikati u onom postotku od više od 90% koji se izjašnjavaju kao kršćani, i njegovu nedosljednost, biskup Uzinić ustvrdio je da je “njihov preokret plod manipulacije onih koje današnje evanđelje naziva starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanaci.”
Tu promjenu mnoštva, od zanosnog klicanja do osude, u našem vremenu biskup Uzinić usporedio je s odnosom medija prema papi Franji. Od svih “pohvala koje smo ovih dana slušali na račun pape Franje – da bi zatim, što zbog navike, a što pod utjecajem sredstava društvenih priopćavanja i različitih lobija, tko zna u čije ime i za kakav novac – u svakom se slučaju sve to svede u konačnici na ‘Judine škude’ – vikali: ‘Raspni, raspni ga’, psovali, pljuvali, razvlačili od nemila do nedraga i, u konačnici, razapeli na križ srama. Kristu se to dogodilo, dogodilo se i njegovoj Crkvi, a dogoditi će se, prije ili kasnije, i papi Franji. Nemojmo ih osuditi, jer ako to učinimo postat ćemo jednaki njima, nego se radije za sve njih, za sve suvremene Jeruzalemce u koje i mi po koji put spadamo, pomolimo zajedno s Isusom: ‘Oče, oprosti im, ne znaju što čine!'” A samo tako ćemo biti kršćanski dosljedni, poručio je biskup Uzinić.
Nakon mise u katedrali je počelo 40-satno euharistijsko klanjanje.