Istina je prava novost.

DA GRANICE NE BUDU BOJIŠNICE Jedinstveno višenacionalno i višeobredno planinarsko hodoeašae na vrh Žumberaeke gore postaje sve brojnijim

Sveta Gera, 22. 7. 1996. (IKA) - Na najvišem vrhu sjeverozapadne Hrvatske, u Žumberaekom gorju na Sv. Geri (1178 m nadmorske visine) ove se je godine na ilijinskom proštenju okupilo dosad najviše hodoeasnika, njih više od 500. U prastaroj kapeli sv. Ili

Sveta Gera, 22. 7. 1996. (IKA) – Na najvišem vrhu sjeverozapadne Hrvatske, u Žumberaekom gorju na Sv. Geri (1178 m nadmorske visine) ove se je godine na ilijinskom proštenju okupilo dosad najviše hodoeasnika, njih više od 500. U prastaroj kapeli sv. Ilije, uz samu granicu izme?u republika Slovenije i Hrvatske, na hrvatskoj strani, vea se nekoliko godina ustaljuju planinarska hodoeašaa koja privlaee vjernike iz oba naroda, kako rimokatolike, tako i grkokatolike. Ovaj put bila je na redu misa rimokatoliekim obredom, a zajedno su je predvodili don Živko Kustia, kartuzijanski prior iz Pleterja o. Lanuin, susjedni slovenski župnik iz Šentjerneja Trpin sa svojim kapelanom, te tako?er susjedni grkokatolieki župnici Vranešia, Magoe i Pajia. Misa je slavljena na hrvatskom i slovenskom jeziku, a pjevane su tako?er i crkvenoslavenske grkokatolieke pjesme. Prikazujuai biblijski lik Ilije Proroka koji je uspješno rijeeju i oružjem štitio opstanak i vjeru svoga naroda, a zatim se ipak osjetio bespomoanim te htio odustati od borbe, propovjednik don Živko je upozorio da se u takvom raspoloženju mogu naai i suvremenici. Ali Bog nije Iliji dopustio da žali samoga sebe, nego ga je okrijepio za nove podvige. Ilija je tako?er u vi?enju primio poruku da Bog nije ni u gromu ni u orkanu ni u ognju, nego u osvježujuaem lahoru. Premda u obrani dobra treba i silu upotrijebiti, pravi se odnosi me?u ljudima ne izgra?uju nasiljem, nego ljubavlju. Takav vjernieki skup na samoj državnoj granici postaje molitva da granice nikad više ne budu bojišnice.
Glavni pokretae tih hodoeašaa je istaknuti grkokatolieki sveaenik Mile Vranešia. Njegovim je zauzimanjem podignut zaštitni krov nad oeišaenom i saeuvanom ruševinom dragocjene stare crkve, nabavljeno zavjetno zvono i uz pomoa Hrvatske vojske probijena cesta s hrvatske strane do samog vrha kojemu se prije moglo pristupiti samo sa slovenske strane – zbog eega Slovenci ondje još uvijek drže vojarnu na hrvatskom tlu.