Zagreb, (IKA) – Treba ponovno istaknuti da je “Da Vincijev kod” fiktivno djelo, no Dan Brown kroz svoje likove u stvari izriče povijesne tvrdnje o Isusu, Mariji Magdaleni i Evanđeljima. Drugim riječima, Brown svoju fikciju miješa s povijesnim činjenicama i na taj način želi da čitatelji njegovu fikciju prihvate kao stvarnost, a ne kao fikciju”, rekao je profesor s Vrhbosanske katoličke teologije u Sarajevu dr. Darko Tomašević na studentskoj tribini u zagrebačkom studentskom domu “Stjepan Radić”, gdje je u utorak 24. siječnja održao predavanje na temu “Da Vincijev kod: Istine ili laži”.

Tajna uspjeha Brownove knjige leži u tome što na izvanredni način spaja elemente koji zabavljaju i nadražuju čitatelja. Kodovi, simboli, i rješenja pojedinih zagonetki uvjeravaju čitatelja da ga uvode u skrivenu “istinu”. Druga stvar zbog koje je knjiga jako popularna jest činjenica da se čitatelji, svjesno ili nesvjesno, rado poistovjećuju s glavnim likovima tog djela. Miješajući tako stvarnost i fantaziju, Brown dovodi u pitanje istine koje nalazimo u Bibliji, svjesno diskreditirajući Isusa Krista, Bibliju i temeljne kršćanske istine. Dr. Tomašević je potom pojasnio kako je Brownov glavni izvor knjiga “Holy Blood, Holy Grail (Sveta krv, sveti gral)” Henrya Lincolna, Michaela Baigenta i Richarda Leigha iz 1982. godine. Ovu je knjigu i njenu priču pedesetih godina iskoristio i manipulant Pierre Plantard, tvrdeći da je u Nacionalnoj biblioteci u Parizu pronašao spise iz spomenute knjige, koji su dokazivali da srednjovjekovna francuska kraljevska dinastija Merovinzi još postoji. I ne samo to, nego da su potomci te dinastije u stvari Kristovi krvni potomci. No, devedesetih godina francuski sud dokazao je da u Nacionalnoj biblioteci u Parizu nisu pronađeni nikakvi “tajni spisi”. Na sudu je i sam Plantard priznao da je cijelu priču izmislio. Treba li onda još išta dodati glede istinitosti Brownovih tvrdnji, upitao se predavač. Nadalje, pojasnio je neke od Brownovih tvrdnji kao što su one da je Crkva uljepšala povijest i Bibliju, potom da je Isusovo božanstvo priznato tek na saboru u Niceji 325. godine, kao i da je Isus bio oženjen za Mariju Magdalenu te da je s njom imao djecu, kao i niz drugih neistina koje među ostalim temelji i na slici Leonarda Da Vincija “Posljednja večera”. Posljednje, pak, tvrdnje temelji na tzv. gnostičkim evanđeljima, točnije uz Tomino evanđelje, i na Filipovu evanđelju, gdje se donose tvrdnje o Isusu i Mariji Magdaleni. Istina je pak da Crkva nije uljepšala povijest i Bibliju, jer je u njoj ostavila stvari poput onih da Adam i Eva ne slušaju Boga i da su krivci za smrt svih ljudi, da je Mojsije ubojica i dr. Drugo, o Isusovu božanstvu govore i prvi kršćanski spisi koji su nastali početkom pedesetih godina i kasnije. A prije samog Koncila počelo se širiti krivovjerje da je Isus stvoren kao i ostali ljudi i da nije rođen od Oca. Došlo je do žučnih rasprava i sukoba tako da je car Konstantin ne želeći da dođe do podjela u carstvu odlučio stvar riješiti na općem Saboru, gdje je priznato Isusovo božanstvo u koje se vjerovalo već tri stotine godina prije. Treće, “ni s biblijskog ni s povijesnog gledišta, nema ni najmanjeg znaka da je Isus bio oženjen i stoga je Brownova tvrdnja da je brak Isusa i Marije Magdalene dio povijesnog izvješća najgnusnija laž”, naznačio je predavač. Kao zaključak, valja nadodati da je nakon izdavanja Brownova “Da Vincijeva koda”, tiskano na desetke knjiga koje pobijaju Brownove neistine, iza kojih on i dalje stoji. Mogući razlog tomu je ogromni novac koji prima od svake prodane knjige (do sada je od tvrdo ukoričenih izdanja Da Vincijeva koda zarađeno oko 210 milijuna dolara, s tim da se računa na dobit od još oko 75 milijuna dolara od meko ukoričenih izdanja). Ovomu treba pridodati i zaradu od oko 60 milijuna dolara od prodaje prve tri Brownove knjige koje se naveliko kupuju tek nakon što je izašla knjiga “Da Vincijev kod”. Koliko će novaca tek zaraditi kad na tržište dođe i film snimljen prema knjizi, zapitao se predavač i zaključio kako su oni koji su skeptični prema Crkvi ovom knjigom dobili dovoljno materijala da svoju skeptičnost i antipatiju prema Crkvi prodube.