Knjiga “Dah sile Božje” Ante Vučkovića objavljena je u biblioteci “Teološke meditacije” u nakladi Teovizije. Govoreći o dahu sile Božje kao o mudrosti, autor u predgovoru knjige navodi kako tekstovi koji su sabrani na jedno mjesto, a pisani su sasvim jednostavnim jezikom, imaju namjeru “ukazati na prisutnost daha sile Božje tamo gdje ga se sve teže opaža i gdje mu prijeti opasnost zaborava: u Riječi koju kršćanstvo naziva Božjom i u mogućnostima oblikovanja vlastitoga života iz njezine snage, u poslušnostima njezinim zahtjevima”.

Jednom riječi, može se reći kako ova knjiga opisuje naš odnos prema Svetom pismu, odnosno Božjoj, ali i ljudskoj riječi općenito te postavlja svakom čitatelju pitanje razumije li što čita. Budući da je misao vodilja Riječ, autor se osvrće na Riječ Gospodnju, živu riječ, pisanu, izgovorenu, suvišnu, zlu, prešućenu, djelotvornu, utjelovljenu riječ i dr.

Budući da su riječi nositelji emocija onoga tko ih izgovara, autor ističe kako riječima zapravo izričemo sebe, svoje misli, osjećaje, jer “riječi govore o nama i kada mi to ne bismo htjeli i ono što bismo možda htjeli i sakriti”. Zato valja postaviti pitanje je li važnije u životu biti ili imati i tko smo zapravo mi pred Bogom s obzirom na kratkoću života. Osim toga, autor progovara i o moći i odricanju napose od samoga sebe, zatim o važnosti preispitivanja života, ispitu savjesti, kajanju i strahu od kajanja, o grijehu i oproštenju, molitvi kao budnosti, o mudrosti življenja i boli, srdžbi, otvorenosti i skrovitosti, da bi na kraju progovorio i o smrti, umiranju i vjeri. Osnovna poruka knjige mogla bi glasiti kako “riječi ljudske, obične, svakodnevne mogu odzvanjati smisleno ili blijedo, biti jake ili slabe, donositi život ili zadavati smrt”, a ova je knjiga upravo poticaj čitatelju da u sebi otkrije tu riječ i prepozna njene plodove u svojemu životu. (ika-žz/kj)