1. Danas, u Čistu srijedu, započinje korizma, “jako” liturgijsko vrijeme, u koje se kršćani pozivaju uprijeti pogled u Isusa i slijediti ga na putu prema Uskrsu.
U tom duhovnom hodu, kojemu je cilj Vazmeno trodnevlje, kršćanska zajednica otkriva svoj poziv otkupljenog naroda, pozvanog živjeti Kristovu smrt kako bi sudjelovao u njegov uskrsnuću. Doživjevši ga dublje, ona se obnavlja u vjeri, nadi i ljubavi. Po slušanju Riječi, molitvi, pokori i vršenju dobrotvorne ljubavi prema potrebitoj braći, Crkva sudjeluje u samom životu Krista koji doživljava iskustvo pustinje, pobjeđuje kušnju i prolazi putem poniznog i patničkog sluge sve do križa. U Kristu Crkva obnavlja pashalni izlazak, koji će je dovesti do dublje svijesti o njezinoj stvarnosti naroda Novoga Saveza okupljenog u davanju hvale, u slušanju Riječi i radosnom doživljavanju čudesa Gospodnjih.
Cijela liturgija korizmenog doba podsjeća vjernike na milost koja im je svake godine ponuđena kao znak milosrdne ljubavi Božje. I upravo danas liturgijsko slavlje s pepeljenjem potiče vjernike na obraćenje, to jest, uključivanje u to spasenjsko vrijeme. Značajne su riječi korizmenog predslovlja: “Ti svojim vjernima dobrostivo daješ da svake godine očišćene duše radosno očekujemo vazmena otajstva, da bi ustrajni u molitvi i djelotvornoj ljubavi sudjelovali u otajstvu otkupljenja, kako bi stigli do punine novoga života u Kristu tvome Sinu” (Rimski misal, Predslovlje korizmeno,I).
Stoga kršćanin živi korizmu kao povlašteno vrijeme da bi otkrio milost krštenja i da bi se pripravio na radosno slavlje, slobodnim i pomirenim srcem, vazmenim darom djece Božje.
Duh koji je Isusa vodio prema Uskrsu, potiče i krštenike da ga slijede u “pustinju” kako bi se utvrdili u svojoj vjernosti Bogu i njegovu naumu, pred suvremenim kušnjama materijalizma, moći i nevjere. Sve to u ozračju dubokog razmišljanja, stalnog osluškivanja i pouzdane molitve.

2. Korizma sa svojom strogošću pomaže svima nama da si posvijestimo duhovne opasnosti kojima je izložen naš život i ujedno nas ohrabruje da otvorimo oči čudesnim mogućnostima kršćanskoga poziva.
Slika pustinje, uobičajena za to razdoblje, doista stavlja čovjeka pred izlazak iz svoje odvojenosti od Onoga koji je izvor Života. Bez Boga život postaje prazan, bez smisla, lišen prave ljubavi i velikih ideala, ne poznavajući velikodušnost, ljubav i praštanje. S druge strane, u korizmenom vremenu liturgija nas poziva na razmišljanje ljudskoga položaja u svjetlu božanskoga milosrđa, gledajući na stvarnu mogućnost spasenja. Poput rasipnog sina kome sjećanje na oca (usp. Lk 15,17) ulijeva povjerenje u onoga protiv kojega je sagriješio i navodi ga na povratak, potičući ga na slušanje “svake riječi koja proizlazi iz Božjih usta” (Mt 4,4).

3. “Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom” (2 Kor 5,20). Poziv apostola Pavla koji odzvanja danas na početku korizmenog hoda, ističe da ulazimo u providnosno vrijeme obraćenja i pomirenja.
Slušanje riječi Božje, molitva i vršenje djela milosrđa pomoći će nam otkrivati ljudsku krhkost u svjetlu ljubavi Božje a, istodobno, dat će nam snagu da krenemo na put prema cilju našega spasenja. Prosvijetljen miloštu Gospodnjom, svaki vjernik može započeti put svetosti, poslušan spasonosnim uputama Evanđelja.
To pokorničko vrijeme zahtijeva, dakle, od kršćanina da se obveže izliječiti posljedice osobnih i zajedničkih grijeha mrtvenjem strasti i uzdržljivim životom. Dovodi ga da iskusi blaženstvo koje Gospodin obećaje onome koji je ožalošćen zbog počinjenog zla (usp. Mt 5,4) i vodi ga oslobođenog i osnaženog dubokom i trajnome miru.

4. Uz molitvu, u razdoblju vazmene priprave, posebno mjesto zauzima post. Po njemu Gospodin posvećuje i čisti svoju Crkvu. Tim pokorničkim djelom sam Gospodin, kako nas liturgija podsjeća, pobjeđuje naše strasti, uzdiže duh, ulijeva snagu i daruje nagradu (usp. Rimski misal, Predslovlje korizmeno, I).
Osim posta, korizma nas poziva na milostinju, koja vodi onoga koji se uputio prema Uskrsu da otvori srce braći, osobito najsiromašnijima i najpotrebitijima, natovarivši breme gladi i patnje tolikog dijela čovječanstva. U svijetu rastrganom mnogim nepravdama, korizmena milostinja postaje znakom nove stvarnosti Kraljevstva Božjega i predokus pravednijeg i bratskijeg suživota među ljudima, jer je nadahnuta Evanđeljem.

5. Ove godine Korizma poprima osobito značenje, budući da se uklapa u prvu fazu priprave za Veliki jubilej trećeg tisućljeća. Moja je želja da ona u svakoj biskupijskoj zajednici bude početak zajedničkog obraćenjskog hoda za novu evangelizaciju. Ne možemo, doista, zaboraviti da je cijeli ljudski rod, počevši upravo od pomirenja s Bogom i braćom, pozvan stvoriti mogućnosti za izgradnju slobodnijeg i prihvatljivijeg svijeta, prosvijetljenog Kristovom vazmenom pobjedom nad zlom i smrću.
U tom hodu koji danas započinjemo, uz nas je Marija, Majka nade. Ona nam pomaže svojom majčinskom nježnošću i vodi nas da obnovljene duše prihvatimo radosni navještaj Uskrsa.