Požega, (IKA) – U tijeku svečanog euharistijskog slavlja u požeškoj katedrali Sv. Terezije Avilske 29. listopada biskup dr. Antun Škvorčević zaredio je za đakone Tihomira Bilešića iz župe sv. Antuna Padovanskog u Starom Petrovom Selu, Ivicu Bošnjaka iz župe sv. Barbare u Jakšiću, Josipa Homjaka iz župe sv. Antuna Padovanskog u Starom Petrovom Selu i Nikolu Legca iz župe sv. Augustina Biskupa u Velikoj.
Uz biskupa na misnom slavlju koncelebriralo je četrdesetak svećenika, među kojima su bili članovi požeškoga Stolnog kaptola, rektori Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu i Zagrebu, poglavar iz Kolegija Družbe Isusove u Zagrebu, župnici župa iz kojih dolaze ređenici te drugi svećenici i đakoni. Na slavlju su bili i bogoslovi, sjemeništarci i aspiranti iz požeškog Kolegija te vjernici iz župa ređenika i Požege.
U pozdravnoj riječi biskup je brojne vjernike podsjetio da kandidati za đakonat dolaze iz vjerničkih obitelji i župnih zajednica koje su im pomogle da otkriju sveto zvanje, da su u višegodišnjoj sjemenišnoj formaciji i neposrednoj višetjednoj pripravi u Požegi nastojali razabrati u svojim srcima što je Isusov poziv, kako na njega trebaju odgovoriti i stoje danas pred nama da bistrinom mladenačke savjesti živom uskrslom Isusu Kristu kažu “evo me”. To je radostan događaj za koji zahvaljujemo ponajprije Isusu Kristu koji ih je pozvao, a onda i našim kandidatima koji su na poziv odgovorili, istaknuo je biskup, zahvalivši njihovim obiteljima i svima drugima koji su ih pratili na njihovu putu. Pozvao je kandidate za đakonat da uđu u slavlje budnom vjerom, i raskajanom savješću, te duhovno pravo raspoloženi pristupe svetom ređenju.
Biskup je započeo homiliju pitanjem sv. Pavla upućenom Rimljanima a primjenjujući ga na hrvatsko stanje: “Zar je Bog odbacio narod svoj?” Odgovorio je da četvorica mladića koje je Bog pozvao na put svećeništva i koji mu danas odgovaraju “evo me” svjedoče da nas on nije napustio te mu za to izričemo duboku zahvalnost. Podsjetio je na sljepilo kojim je Savao, pokrenut ljudskim strategijama progonio kršćanina, ali posebnim zahvatom Isusova Duha postao njegovim žarkim prijateljem i svjedokom. Tako je Pavao napustio svijet ljudskih kratkoročnih strategija i zahvata, uključio se među suradnike Božje povijesti spasenja.
Biskup je istaknuo kako je ono što ljudi danas pokreću kod nas i u svijetu popraćeno određenom ranjenošću zlom i nemoći te da mi svojim zahvatima nismo u stanju dati smisao našem postojanju i djelovanju te dovesti čovječanstvo i svemir k njihovu cilju. Dodao je kako se krug naše nemoći svaki dan ispunja nekim novim nemoćima. Naglasio je da nam povijest čovječanstva svjedoči kako postoje Božji zahvati, utemeljeni u njegovu naumu o nama ljudima i svemu stvorenom i kako je njihov pokretač velika ljubav, čiji je vrhunac u Isusovoj žrtvi na križu i njegovu uskrsnuću, te jedino ona može sve privesti k cilju. Stoga je potrebno, dodao je biskup, imati Pavlovo žarko srce koje vidi to Božje djelo.
Kazao je da se strategija i moć Božje ljubavi na križu po služenju Katoličke Crkve ostvarivala usred hrvatskih teških okolnosti tijekom trinaest stoljeća. Istaknuo je da su se kandidati za đakonat našli pred mnogim izazovima današnjega hrvatskoga društva, osjetili mnoge njegove neuspjehe, ali se potpomognuti svjetlom vjere nisu svrstali biti dionicima nemoćnih ljudskih strategija, nego su prihvatili Božji poziv da budu suradnici njegova djela u svom narodu. Dodao je da je Bog neopoziv u svom pozivu i daru, ali da trebamo moliti za današnje ređenike da uvijek ostanu vjerni u svom odazivu. Biskup je upitao, što se s njima u ovom svetom činu događa? Slijedeći evanđeoski navještaj podsjetio je da je Isus svojim rođenjem u štalici i odbačenošću na križu izabrao zadnje mjesto, služenje u ljubavi, i tako nam svojom božanskom strategijom priskrbio prvo mjesto, pobjedu uskrsnuća.
“Dragi kandidati za đakonat. Po svetom đakonskom ređenju postavljamo vas na Isusovo posljednje mjesto, mjesto ljubavi, služenja drugome da biste tim putem dosegli osobni smisao i pomogli drugima da ga nađu. Želio bih da nikad ne požalite što ste izabrali Isusovo zadnje mjesto, jer njegova pobjednička ljubav će vas pozvati na prvo mjesto, u pobjedu njegova uskrsnuća”, poručio je biskup ređenicima. Na kraju slavlja biskup je predmolio molitvu za duhovna zvanja, čestitao novim đakonima, njihovim obiteljima i župama te zahvalio poglavarima sjemeništa u kojima su proveli vrijeme formacije.