Požega, (IKA) – Požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 7. listopada u požeškoj katedrali misno slavlje tijekom kojeg je zaredio za đakone Dejana Ilića iz župe sv. Ivana Krstitelja, Badljevina, Kristijana Perića iz župe Pohoda BDM, Voćin te Josipa Prpića iz župe sv. Augustina Biskupa, Velika, pridruživši ih tako dvojici đakona zaređenih prije mjesec dana – Marku Dušaku iz župe Uznesenja BDM, Nova Bukovica te Ivanu Rončeviću iz župe bl. Ivana Merza, Slatina. S biskupom su koncelebrirali generalni vikar Josip Krpeljević, kanonici požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra na čelu s prepoštom Ivicom Žuljevićem, rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu Anđelko Košćak, duhovnik Vlado Razum i prefekt u spomenutom Sjemeništu Mislav Kutleša, župnici župa iz kojih dolaze ređenici, svećenici središnjih biskupijskih ustanova i drugi. Pozdravljajući na početku misnog slavlja nazočne, biskup je podsjetio da je taj dan spomendan BDM od Krunice koji u sebi sažima mnoge događaje iz naše prošlosti, te je „znakovito da upravo tom prigodom trojica mladih ljudi nastupaju pred živoga, uskrsloga Isusa Krista da bi mu izrekli svoj „’Evo me!'” Obraćajući se ređenicima, biskup je rekao da se „raduje njihovu današnjem koraku”, slobodi kojom Isusu Kristu povjeravaju svoju sudbinu i svoje predanje, ugrađuju u požešku mjesnu Crkvu o 20. obljetnici njezina postojanja. U homiliji biskup je rekao kako je sam Gospodin Isus u srcu trojice mladića probudio želju da ga slijede u svećeničkom zvanju, te se i na njih može primijeniti Isusova zahvala Ocu što je otajstvo kraljevstva nebeskoga sakrio od umnih i mudrih ovoga svijeta, a objavio malenima. Rekao je „da nas je Gospodin time poučio kako uz ono što mi svakodnevno nastojimo činiti i o čemu pripovijedamo u javnom i privatnom životu, postoji i ono što poduzima Bog te na svoj božanski način obznanjuje pojedinim ljudima, koji ga u pozornosti svoga srca čuju i razumiju”. Izrazio je radost što su trojica mladih ljudi čuli Isusov poziv da pođu za njim i budu njegovi suradnici u naviještanju Radosne vijesti u Hrvatskoj, u Požeškoj biskupiji, da u misi slave otajstvo njegove muke, smrti i uskrsnuća, te na taj način služe ljudima da se oslobode zarobljenosti nemoću zla, prolaznosti i smrti. Zahvalio je trojici ređenika što su tijekom višegodišnje priprave provjeravali je li ih je Bog uistinu pozvao, i što su se u slobodi opredijelili za njegov poziv. Zahvalio je i njihovim roditeljima te članovima obitelji, kao i vjernicima iz njihovih župa što su Božje djelo u njima podupirali molitvom, žrtvom i na druge načine.
Nadovezujući se na evanđeoski govor o sedamdesetdvojici učenika koje je Isus poslao da idu naviještati Radosnu vijest, biskup je istaknuo da se trojica ređenika na svoj način pridružuju njima i svima onima koje je Gospodin slao tijekom dvije tisuće godina, a koji su njegovom moći oduzimali vlast zlu i zlodusima te služili njegovoj pobjedi nad smrću. Nema druge moći kojom se može oduprijeti zloduhu, osim Isusove moći ljubavi na križu, ustvrdio je biskup. Rekao je kandidatima za đakonat da po svetom ređenju ulaze u dinamizam Isusova križa kojim se pobjeđuje zloduha, i pozvao ih da se raduju što je Bog upisao njihova imena na nebesima u trenutku kad ih je smislio i pozvao u život, kad su na krštenju bili poliveni moćnom krvlju Isusove ljubavi, i tako bili upisani među pobjednike, ali da će po svetom ređenju njihova imena na osobit način biti upisana u Božji stvoriteljski dlan, a njihova sloboda u Božje pamćenje. Još je dodao: Neka vaša imena budu tako čvrsto upisana u Isusovo djelo ljubavi, da nikad ne odustanete te da svojom vjernošću svjedočite koliko ste sebe i svoju sudbinu danas povjerili živomu Isusu Kristu.
Na temelju naviještenog čitanja iz Knjige proroka Baruha, biskup je protumačio značenje vjernosti Bogu. Rekao je kako se prorok nije bavio političkim, znanstvenim, socijalnim ili nekim drugim pitanjima, nego odnosom čovjeka prema Bogu kao najvažnijem pitanju našeg postojanja. Kad taj odnos nestane, čovjek postaje osamljenik svoga nemoćnog puta označenog zlom, rekao je biskup. Istaknuo je da je prorok Baruh bio ožalošćen činjenicom što je narod zaboravio Boga. Postoje različite zaboravljivosti, ali kad Boga zaboravimo i živimo kao da ga nema, iskorijenili smo se iz onih izvora iz kojih smo potekli, rekao je biskup. Ustvrdio je da je prorok Baruh različitim nazivima – Bog vječni, Bog naš hranitelj, Bog zakonodavac – želio istaknuti koliko je Bog važan za nas ljude, i da sve ono što jesmo dugujemo njemu. Podsjetivši nazočne na činjenicu kako mnogi danas u Hrvatskoj jednostrano govore o gospodarskom problemu, s čime su povezani i odlasci u inozemstvo, biskup je upozorio da nije dobro svesti pitanje našeg postojanja, naše sadašnjosti i budućnosti isključivo na posjedovanje materijalnih dobara. Spomenuo je kako je poput proroka Baruha potrebno ohrabrivati narod, polazeći od onoga što je Bog za njega učinio. Ne smijemo nikada zaboraviti da je Bog u Isusu Kristu pobijedio zlo i smrt, te je potrebno ljude proročki pozivati da je u tom njihova konačna sudbina, poticati ih da snažnije računaju s Bogom, budu spremni prihvatiti mnoge žrtve u osobnom, obiteljskom i zajedničkom životu, sjedinjujući ih s Isusovom žrtvom, te da tako ukorijenjeni u Božji svijet na najčvršćem temelju grade svoju sadašnjost i budućnost. Pojasnio je „da nam je Bog darovao i materijalna dobra za dostojan život, ali nam je darovao i srce koje nam kaže da naša sreća, smisao i punina nije u tim dobrima, nego u Bogu koji nam je u Isusu Kristu progovorio žrtvom i ljubavlju na križu”. Pozvao je nazočne da u Isusovu ljubav i žrtvu ugrađuju svoje živote, brakove i obitelji kako bi u njima Božja čvrstina pobijedila njihovu ljudsku krhkost i nemoć.
Istaknuo je da se kandidati za đakonat po sakramentu svetog Reda postavljaju za služitelje onog čovjekova odnosa prema Bogu koji je omogućio Isus Krist. Poručio je ređenicima da će moći pomagati drugima samo ako se i sami budu ukorijenili u Isusa Krista. Rekao je da dokle god budu sebe promatrali u svjetlu Božjeg poziva na svećeništvo i slijedili ga, dotle i za njih vrijedi Isusova riječ u evanđelju: „Blago očima koje gledaju što vi gledate”. Ohrabrio ih je neka ih ne zabrinjava to što ima onih koji se čude da su pošli za Isusom, nego neka budu ponosni da vide ono što mnogi u Hrvatskoj ne vide, i neka svima posvjedoče koliko su radosni i nepokolebljivi u svom opredjeljenju za Krista, što su im imena zapisana – ne samo na nebesima – nego i u mnoge ljudske sudbine kojima će približiti Krista, jedinog spasitelja čovjeka. Poželio je da ih na putu njihova opredjeljenja za Isusa Krista prati njegova Majka, vjerna suradnica u njegovu radosnom, žalosnom i slavnom otajstvu, kojemu će kao đakoni, a kasnije kao svećenici služiti u svom poslanju.
Na završetku misnog slavlja biskup je u svoje ime i uime nazočnih svećenika i vjernika novim đakonima uputio čestitku, a nazočni su je popratili pljeskom. Čestitao je njihovim roditeljima i rodbini te njihovim rodnim župama. Zahvalio je svima onima koji su se svojom ljubavlju i žrtvom ugradili u njihove živote: roditeljima, sjemenišnim poglavarima, župnicima i drugim svećenicima. Sve je pozvao da budu molitelji za nova duhovna zvanja u Požeškoj biskupiji te je na novozaređene đakone i sve nazočne zazvao Božji blagoslov.