Žminj, (IKA) – U tijeku svečane župske mise u nedjelju 24. listopada bogoslov Josip Peteh primio je red đakonata u crkvi Sv. Mihovila Arkanđela u svojoj rodnoj župi, u Žminju. Na slavlju se okupila rodbina i prijatelji ređenika i brojni župljani. Posljednje đakonsko ređenje u toj župi bilo je godine 1996., kada je red đakonata primio preč. Mladen Matika, sada župnik u Pazinu i dekan Pazinskoga dekanata, a koji je tom prigodom sudjelovao i koncelebrirao na misnom slavlju. Euharistiji i svečanosti ređenja koje je predslavio porečko-pulski biskup Ivan Milovan, koncelebrirali su rektor riječkoga Bogoslovnog sjemeništa Ivan Pavao II. mons. Nikola Uravić, vicerektor Sjemeništa mons. Božidar Mrakovčić, duhovnik iste ustanove vlč. Alejandro Castillo, pulski dekan mons. Vilim Grbac, labinski dekan preč. Željko Zec, župnik domaćin Jordan Rovis te drugi svećenici.
Josip Peteh rođen je u Puli 27. ožujka 1987. od oca Vinka i majke Magde, rođene Šestan, kao peto od osmero djece u obitelji Peteh. Osnovnu školu završio je u Žminju, a srednjoškolsko obrazovanje stekao je u Pazinskom kolegiju – klasičnoj gimnaziji gdje je godine 2005. i maturirao. Iste godine kao svećenički kandidat, bogoslov Porečko-pulske biskupije, započeo je petogodišnji filozofsko–teološki studij na Teologiji u Rijeci. Priprema diplomski rad pri Katedri Svetog pisma Novog zavjeta. Đakonski praktikum služiti će kao odgojitelj u Pazinskom kolegiju.
Prije dolaska svečane procesije koncelebranata iz župne kuće te početka misnog slavlja kratak uvod o redu đakonata i kandidatu dao je vlč. Castillo. Biskup je u svom uvodnom obraćanju rekao kako je to trenutak radosti i nade za kandidata, obitelj, župu, ali i za cijelu Crkvu koja se time pomlađuje i dobiva nove radnike. Na početku homilije predslavitelj je podsjetio kako je ta župa tek nešto više od mjesec dana prije tog slavlja “radosti i nade” slavila zajednički zlatomisnički jubilej tri zlatomisnika što je bio izraz “radosti i zahvale” za ta tri plodna svećenička života. Žminj je u Istri nekada slovio za župu koja daje značajan broj svećenika, “pa premda su se mlade mise prorijedile, ipak, iako uz veće razmake, još ih ima” rekao je biskup te podsjetio tko se sve ugradio u ovo duhovno zvanje: obitelj, župa, Kolegij, Bogoslovija, te mnogi znani i neznani koji su svoje molitve i žrtve posvetili ovome zvanju. Biskup se tu posebno spomenuo Josipove pokojne majke Magde. “Zvanje je nadasve dar neba Crkvi i Biskupiji; Crkva živi od rada zaređenih službenika”, rekao je biskup te izrazio zahvalnost i za svekoliko služenje vjernika laika u Crkvi. Spominjući se nedavno održanog stručnog skupa o mons. Boži Milanoviću citirao je njegove riječi glede izbora svećeničkog zvanja: “Tu ću moći najviše učiniti za narod.” Biskup je u nastavku homilije pobliže protumačio povijest i temeljna obilježja đakonskog staleža, te objasnio simboliku gesta koje se čine tijekom samog obreda đakonskog ređenja: stavljanje ruku u biskupove ruke, naglasio je, izražava poštovanje i poslušnost, a poljubac mira znak je prihvaćanja obavljanja i teških službi s ljubavlju.
Na kraju misnog slavlja čestitku novozaređenom đakonu izrekao je župnik domaćin te mlada župljanka, a uime župe darovano mu je i đakonsko liturgijsko ruho: alba, štola i roketa. Župni zbor mladih je na kraju slavljeniku u čast otpjevao pjesmu “Učitelju gdje stanuješ?” , a misno slavlje glazbom je uzveličao žminjski župni zbor Sv. Mihovila.