Osijek, (IKA/TU) – Mato Jokić, župljanin župe sv. Martina biskupa u Privlaci, i Mario Brkić iz slavonsko-brodske župe Bezgrešnog Srca Marijina, bogoslovi 4. i 2. godine Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu, zajedno s ekonomom Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu vlč. Petrom Ćorlukom, koji je predvodio euharistijska slavlja, gostovali su 8. ožujka u osječkoj župi Uzvišenja sv. Križa. Tom prigodom bogoslovi su posvjedočili o hrabrom odabiru dugotrajnog školovanja za duhovno zvanje i svećenički poziv.

U svojevrsnom populariziranju duhovnog zvanja i evangelizaciji kroz vlastito otkrivanje kršćanskih vrijednosti, Mato Jokić ispričao je kako je, kao peto od šestero djece u obitelji odgajan u katoličkoj vjeri i uz Crkvu, a tek kasnije počeo je upoznavati, kako kaže, “osobnog Boga koji je tu za mene, a ne za nekog drugog, tamo negdje”. “Kada sam upisao srednju školu nisam ni slutio da bih mogao krenuti za svećenika. Zasigurno bih tada, onome tko bi mi rekao da ću doći u Sjemenište, rekao da je lud. Pred kraj srednje škole s društvom sam počeo aktivnije sudjelovati u životu župe pjevajući u zboru mladih i uključivanjem u molitvenu zajednicu mladeži, što je odigralo vrlo važnu ulogu. Tu me je Isus počeo lagano buditi iz dječačke pospanosti, a svakodnevno prisustvovanje liturgijskim slavljima pomoglo mi je da otkrijem novog Isusa. Do tada sam ga više promatrao kao nekakvu ‘Hitnu službu’. Pomisao da postanem svećenik zaokupljala me, ali i to što će reći selo, kako će drugi to prihvatiti. Bilo me je strah – nisam previše pametan ni hrabar da jednoga dana stanem na propovjedaonicu, knjiga mi i nije baš draga, a tu su i mnoge slabosti. S druge strane zbunjenosti, uloga župnika bila je velika jer me uputio na Isusa i kako će on riješiti moje slabosti i otkloniti nedostatke. Predao sam se u Božje ruke. Vjerujem da sam dobro odabrao. Život u bogosloviji čini me sretnim i ispunjenim. Pozivam mlade neka osluškuju Božji glas u svojoj nutrini i ne boje se odazvati, a vjernicima zahvaljujem na ustrajnoj molitvi za svećenička zvanja”, kazao je Jokić.

Mario Brkić bio je odmalena aktivan u župi kao ministrant, čitač i pjevač, ali tek kada je doselio u Osijek upisavši Medicinsku školu počeo je duhovno sazrijevati. “Išao sam na mise, pisao pjesme i jednom me vlč. Ivan Filipović, tadašnji kapelan u donjogradskoj župi Preslavna Imena Marijina, pitao čujem li što pjevam? Osjetio sam kako idem Kristovim putem. U 4. razredu odlučio sam da ću biti svećenik. Neprestano zahvaljujem Bogu na tolikoj radosti koju nosim u sebi promišljajući o svome pozitivnom odgovoru na Kristov poziv “Dođi i slijedi me!” Iskrena srca nadam se vjerujem da ću jednoga dana biti dostojan primiti sakrament Svetoga reda i biti pastir koji će usmjeravati vjernike putem Krista. U sjemeništu nisam da bih iskušao neki novi način života već je tu početak moga poslanja. Molite i dalje za nas bogoslove da ustrajemo do kraja, a jednako tako i za nova duhovna zvanja, svećenička i redovnika”, pozvao je Brkić.

Milodare skupljene na svim nedjeljnim misama retfalačka župa darovala je za potrebe Sjemeništa u kojemu boravi 54 bogoslova Đakovačko-osječke nadbiskupije, uključujući Požešku, Srijemsku i Subotičku biskupiju.

.