Osijek, (IKA/TU) – Nakon uspostave Đakovačko-osječke crkvene pokrajine u Osijeku, susjedištu nadbiskupije i metropolije, 10. prosinca održana je prva sjednica biskupa pod predsjedanjem mons. Marina Srakića, prvog nadbiskupa đakovačko-osječkog, metropolita i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije.

“S današnjim danom za metropoliju je to povijesna sjednica od koje počinje snažnije djelovanje Crkve na ovim prostorima i, simbolično, tu smo u Osijeku jer smo htjeli dati Osijeku ono što je dobiveno susjedištem metropolije. Razgovarat ćemo o pravnim posljedicama uspostave crkvene pokrajine na našemu području i pastoralnoj suradnji. Potpisat ćemo konvenciju između Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije, koja se odnosi na granice, sjedište, katedralu, rezidenciju, svećenike trenutačno u Srijemu, na pitanje vremenitih dobara (Strossmayer je prodao biskupijsku rezidenciju u Petrovaradinu i prepoziturni Kaptol kraj Požege), pitanje kulturnih dobara, matica, arhiva, riznice te želimo sačuvati vezu između svećenika”, izjavio je nadbiskup Srakić, pojašnjavajući suvremene prilike koje su usmjeravale k uspostavi još jedne crkvene pokrajine (metropolije) na području Slavonije, čije je ime stajalo u dotadašnjem nazivu Hrvatsko-slavonske ili Zagrebačke crkvene pokrajine.
Na sjednici u osječkoj župi sv. Petra i Pavla sudjelovali su biskupi požeški Antun Škvorčević, srijemski Đuro Gašparović i pomoćni đakovačko-osječki Đuro Hranić.

Sudionici prve sjednice Đakovačko-osječke metroplije uputili su izjavu koju prenosimo u cijelosti:
“Uspostava Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine sa sjedištem u Zagrebu, 1852. godine, tj. prije 155 godina, bio je događaj od iznimne važnosti, ne samo za crkvenu nego i za cjelokupnu povijest hrvatskoga naroda. Crkvena pokrajina, uključujući u tadašnjim povijesnim prilikama velik dio hrvatskih krajeva, dala je sa svoje strane snažni doprinos duhovnome i kulturnome povezivanju hrvatskoga narodnog bića. Suvremene prilike u Hrvatskoj te veličina dosadašnje Hrvatsko-slavonske ili Zagrebačke crkvene pokrajine, na čijem je velikome području 2,600.000 katolika, usmjeravale su prema uspostavi još jedne crkvene pokrajine, i to upravo na području Slavonije. Kada su 1969. godine i u Hrvatskoj uspostavljene nove granice biskupija i crkvenih pokrajina, na području istočne Hrvatske postojalo je samo jedno biskupsko sjedište, ono u Đakovu. Ustanovljenje još jedne biskupije sa sjedištem u Slavoniji, ostvareno je uspostavom Požeške biskupije 5. srpnja 1997. godine. Postojanje dviju biskupija te obnavljanje samostalne Srijemske biskupije, otvorilo je i mogućnost uspostave nove crkvene pokrajine. Odlukom Svetoga Oca Benedikta XVI. to je i ostvareno: uzdigao je Đakovačko-osječku nadbiskupiju kao metropolitansko sjedište, dodijelivši joj kao sufraganske Požešku biskupiju i obnovljenu Srijemsku biskupiju. Novouspostavljena metropolija naziva se Đakovačko-osječka crkvena pokrajina, a pripada joj oko 850.000 vjernika katolika. Područje koje obuhvaća, uključujući Srijem u Vojvodini, ima oko 1,700.000 stanovnika. Osnovni razlog uspostave nove crkvene pokrajine jest bolje promicanje zajedničke pastoralne djelatnosti susjednih biskupija te unaprjeđivanje međusobnih odnosa dijecezanskih biskupa. Uvjereni smo da će suradnja među biskupijama u novoj crkvenoj pokrajini omogućiti daljnje unaprjeđenje života i djelovanja Crkve u našim krajevima. Smatramo da će uspostavom nove metropolije bolje osigurati potrebe apostolata u skladu s društvenim i mjesnim prilikama (CD 39), i “prikladnije unaprijediti međusobni odnosi dijecezanskih biskupa” (kan. 431, & 1), jer su biskupije koje su ušle u sastav nove crkvene pokrajine “omeđene određenim područjem”. Uvjereni smo da će ovo rješenje biti na dobro vjerničkoga kršćanskoga puka te bolja pastoralna skrb za nj. Čvrsto se nadamo da će ujedinjenje naših susjednih biskupija: Đakovačko-osječke nadbiskupije, Požeške i Srijemske biskupije u jednu crkvenu pokrajinu osnažiti zajedničko pastoralno djelovanje, sa svim preduvjetima koji su našim krajevima zajednički. Nova crkvena pokrajina koja zaokružuje naše krajeve, osim po već postojećem zajedničkom mentalitetu, nacionalnoj pripadnosti i povijesti, odražavat će odsada još veći stupanj povezanosti i jedinstva i u crkvenome smislu. Napose smo sretni što je Sveti Otac u sastav naše metroplije uključio Srijemsku biskupiju. Premda crkvena pokrajina po svojoj naravi predstavlja teritorijalnu cjelinu koja uobičajeno obuhvaća više susjednih biskupija unutar jedne državne zajednice, Sveta Stolica u pojedinim slučajevima ustanovljuje i crkvene pokrajine brižno vodeći računa o osjetljivosti i posebnim kriterijima što ih traži povijesna stvarnost pojedinih crkvenih zajednica i pastoralna skrb o vjernicima u sadašnjosti i budućnosti. Tako je postupila i u našemu slučaju”.