Đakovo, 5. 8. 2001. (IKA) – Na Dan domovinske zahvalnosti misu za Domovinu slavio je u Strossmayerovoj katedrali pomoćni biskup đakovački i srijemski dr. Đuro Hranić. S brojnim vjernicima na misi su bili nazočni i članovi gradskog poglavarstva, predstavnici udruga, stranaka i drugih mjesnih ustanova. Biskup je nazočne pozvao na razmišljanje i molitvu za domovinu i državu, za njezino dostojanstvo, mir, pravdu i slogu. Svima je uputio i svoju pastirsku riječ, temeljeći je na ovonedjeljnom ulomku evanđelja, koje govori o zemajskim dobrima, napose na rečenici “Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu!” Između ostalog biskup je rekao i sljedeće: «Mjerilo pravednosti i pravičnosti nekoga zakona počiva na nekim objektivnim kriterijima i vrijednostima. Stare zakone treba mijenjati kad se uvidi da dovoljno ne štite te objektivne i univerzalne vrijednosti i novi se donose ne radi toga da bi nekome olakšali da postigne svoje vlastite interese, nego da bi se više promicalo i štitilo te objektivne i univerzalne vrijednosti.
Sve ovo govorim ne zato da bih u pitanje stavio trebamo li poštovati važeće zakone ili ne. Bože sačuvaj kad bismo sami uzimali pravdu u svoje ruke. Nego to govorim da bismo zakonima pristupali odgovornije: da bismo ih više poštovali, da se s njima ne bismo poigravali, da ne bismo mijenjanjem zakona pokušavali promicati svoje vlastite interese, da bismo shvatili da su nam zakoni potrebni jer oni izgrađuju naše društvo i da nam prosperitet društva ovisi o pravičnosti zakona i o našem savjesnom odnosu prema zakonima, te da bismo se trudili da demokratskim putem dorađujemo zakonodavstvo tako da ono što bolje štiti i promiče objektivne vrijednosti, a tada će štititi i dobro pojedinca i dobro društva u cjelini.» Zatim je dodao: «Pohlepa; sebičnost; briga za vlastite interese i za vlastiti položaj; interpretacija zakona i njihovo poštovanje kad meni i kako to meni odgovara; probici stranke; težnja za lagodnim životom – “počivaj, jedi, pij i uživaj” – nastanjuju se u ljudskom srcu i predstavljaju razornu snagu i pojedinca, obitelji, radnog kolektiva, tvrtke, društva u cjelini. Današnja liturgijska čitanja poručuju da je takva pohlepna briga za sebe ispraznost i bezumnost. Jer čovjek je vrijedan ne po onome što ima, nego po onome što jest. Ukoliko društveni položaj i povjerenje koje su mi građani poklonili glasovanjem ne shvaćam kao poziv na ponizno, zauzeto, samoprijegorno i krajnje pošteno služenje, nego kao mogućnost samodokazivanja pred drugima, kao ostvarenje moći nad drugima, kao mogućnost postizanja vlastitih interesa (a jedan od načina jest da i zakone koristim i da ih donosim tako da mi omogućuju što lakše ostvarenje mojih interesa) uništavam sebe i društvo u cjelini. Briga za čuvanje vlastitog položaja, pohlepa za vlašću vodi me u kalkulaciju i povlačenje poteza ne radi općeg dobra nego prvenstveno radi učvršćivanja vlastitog položaja u društvu i u vidu ostvarenja vlastitih sebičnih interesa. Pa i kad nešto dobro činim to je onda opet radi učvršćivanja vlastitog položaja i oblik je pohlepe za vlašću.»
Biskup Hranić se u homiliji osvrnuo i na nedavno objavljenu Izjavu Komisije HBK Iustitia et pax: «Nepoštovanje zakona i neodgovoran odnos prema zakonima te poigravanje zakonima radi ostvarenja vlastitih sitnih interesa korijen i uzrok napetosti koje potresaju i našim hrvatskim društvom danas. O tome je na poticaj biskupa progovorila i Izjava Komisije Iustitia et pax. Najprije kad je počela velikosrpska ekspanzija i pohlepna borba jedne osobe za prevlast, moćnici ovoga svijeta, zauzeti za vlastite interese koje su prepoznavali u čuvanju Jugoslavije, šutjeli su i tolerirali gaženje malim narodima, a kasnije promatrali agresiju i ratna krvoprolića te se i danas radi zaštite vlastitih interesa brinu za “ravnotežu krivnje” na ovim prostorima i poigravaju se optužnicama suda u Hagu. Bivšoj hrvatskoj vlasti ne može se odreći puno zasluga i dobroga što je uspjela postići, ali je bila preslaba u suzbijanju pohlepe pojedinaca pri pretvorbi i privatizaciji… Na taj je način dopušteno da padne mrlja na viteštvo i nesebičnu borbu hrvatskih vojnika za slobodu…. A nova hrvatska vlast, uplašena vlastitim neuspjesima na gospodarskom i socijalnom planu te zbog toga zabrinuta za opstanak na vlasti, daje dojam da je spremna sve prodati, pa i ono zadnje: slobodu i samostalnost svoga naroda, da je spremna pogaziti i uzvišenu istinu o tolikim nevinim mladim životima koji nisu osvajali tuđe, nego su branili svoje, istinu o patnjama i stradanju svoga naroda u obrambenom ratu. Tražeći mrvice podrške radi održanja na vlasti ponaša se sluganski i dodvorava i na taj način budi odioznost i gnušanje kod onih koji su joj poklonili povjerenje… I sav je problem u tome što se od početka rađanja napetosti na prostorima bivše Jugoslavije pa do dana današnjega nije bilo Duha Isusova Evanđelja: “Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onome što posjeduje”… Izjava koju je prije deset dana izdala Komisija HBK Iustitia et pax – Pravda i mir poziva upravo na oslobođenje od pohlepe i isključivosti koja razara i poziva na traženje konsensusa oko bitnih stvari… Upravo radi toga ovu Euharistiju prinosimo Bogu kao zahvalnu molitvu za dar Domovine i istodobno za nju zaufano molimo da se svi odgovorni oslobode svakog oblika pohlepe koja razgrađuje i razara te da znaju ono što je mukotrpno stečeno čuvati, izgrađivati i unapređivati», završio je svoju riječ biskup Hranić. (i08060aj/sv)