Đakovo, (IKA/TU) – Svećenici Đakovačko-osječke nadbiskupije okupili su se 16. studenoga u Nadbiskupskom domu u Đakovu na kolokviju o ekumenskim nastojanjima na području nadbiskupije. Susret je započeo molitvom, a nazočne je pozdravio pomoćni biskup Đuro Hranić, prenoseći im pozdrave nadbiskupa Marina Srakića. U pozdravu je istaknuo da je nadbiskupija geografski na vratima prema Istoku te stoga ne može biti ekumenski zatvorena za druge konfesije. Rekavši kako zbog poljuljanih međunacionalnih odnosa ne možemo s vedrinom gledati budućnost razjedinjenog kršćanstva, potvrdio je kako ekumenizam ne treba svesti samo na ekumenske dane u molitvenoj osmini, već ga treba provoditi u tijeku cijele godine.
Uslijedila su kratka izvješća o ekumenskom djelovanju u pojedinim regijama. O. Ante Kukavica iz kapucinskog samostana u Osijeku govorio je o ekumenizmu u osječkoj regiji, o velikoj tradiciji molitvenih osmina u kapucinskoj crkvi koja traje od godine 1926., kada su kapucini sami, bez drugih vjerskih zajednica, počeli moliti za jedinstvo. Vlč. Ivan Lenić, župnik brodske župe Gospe brze pomoći, iznio je ekumenska nastojanja na brodskom području. Rekao je kako su ratna događanja i ondje zaustavila ekumenizam, ali da se svake godine u brodskim crkvama organizira zajednički molitveni susret, kao i ekumenski usmjereno duhovsko bdjenje. O. Ivan Jagodić, župnik vukovarske župe sv. Filipa i Jakova, potvrdio je činjenicu kako je nakon Domovinskoga rata ekumenizam na tom području splasnuo i teško uspijeva, te da se oko ekumenizma najviše trudi Europski dom.
Doc. dr. Antun Čečatka, nadbiskupijski povjerenik za ekumenizam, osvrnuo se na ekumenske inicijative mjesne Crkve, kao većinske na prostoru Istočne Slavonije, istaknuvši izazove i mogućnosti za unaprjeđenje ekumenskog djelovanja. Naglasio je kako je ekumenizam službeni stav Katoličke Crkve te da se ne može pripadati suvremenom svijetu ako se ne vodi dijalog s drugima, na što upućuju i brojni crkveni dokumenti. Kao zanimljivu mogućnost iznio je postojanje župnih ekumenskih skupina koje bi podržavale i stvarale inicijative, međusobno surađivale, formirale druge župljane i slično. Rekao je da je važno i u čisto katoličkim župama odgajati vjernike za dijalog, moliti za ekumenizam, stvarati ozračje otvorenosti i prihvaćanja, organizirati tribine, surađivati na karitativnom, društvenom i kulturnom polju, itd. Donesena je i inicijativa o osnivanju Nadbiskupijskog ekumenskog povjerenstva i ekumenskih koordinacija u pojedinim regijama na području nadbiskupije. S obzirom da u osječkoj regiji već postoji povjerenstvo, koje posebno djeluje u organizaciji molitvene osmine za jedinstvo kršćana, u skoroj budućnosti planira se osnovati povjerenstvo za brodsku, a kasnije i za vukovarsko-vinkovačku regiju.
Svećenici su se prisjetili velikog susreta katoličkih i pravoslavnih svećenika i biskupa u Vukovaru godine 1998., kada je izražena nada da će se susret organizirati svake godine. Proteklo je 12 godina, a susret se nije ponovio, pa je rečeno kako bi se ta inicijativa trebala ponovno pokrenuti, susret ponoviti, čuti ideje pravoslavnih svećenika, upoznati ih, porušiti neke zidove i razbiti predrasude. Važno da nastaviti njegovati međuljudske odnose, pri čemu su često važni i mali koraci, susreti za blagdane, suradnja na karitativnom polju. Gdje god je moguće, važno je podržavati molitvenu osminu, uzeti “kurs otvorenih vrata”, činiti što više i zauzimati se za ekumenizam, zaključak je kolokvija.