Đakovo, (IKA/TU) – Kolokvij o ideji sveučilišta prigodom 250. obljetnice rođenja Wilhelma von Humboldta održan je 8. ožujka na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Uvodne pozdrave uputio je dekan KBF-a u Đakovu, izv. prof. dr. Ivica Raguž.
Prvo predavanje održala je doc. dr. Ivana Zagorac s temom “Ideja sveučilišta i uloga filozofije”. Predavačica je rekla kako do ideje za restrukturiranjem sveučilišta ne dolazi samo zbog želje za novim načinom učenja već se radi o revaloriziranju znanja s ciljem formacije pojedinca, a konačno i čitavog društva. Prema Kantu u takvom sustavu je ključna uloga filozofije. Ne radi se o filozofiji kao znanosti, već načinu mišljenja koji ima ulogu treninga uma kako bi bio plodan i omogućio ono najvažnije, a to je usavršavanje. Time će se Kant složiti kako razvoj pojedinca ujedno znači i razvoj čitavog roda. U razvoju ideje modernog sveučilišta nastavit će se i Fichte koji će se uvelike pozivati na Kanta, ali i tražiti konkretizaciju rečenog. Humboldtova ideja sveučilišta označavat će reakciju na srednjovjekovnu krizu, te će zahtijevati sintezu antičke filozofije i moderne njemačke misli, naravno bez oponašanja istih, zaključila je profesorica Zagorac.
Izv. prof. dr. Ivica Raguž održao je predavanje “Uloga teologije na sveučilištu danas”. U prvom dijelu predavanja ukazao je na narav teologije kao znanosti. Spram drugih znanosti na sveučilištu teologija se čini kao tuđinka iliti strankinja. Premda počiva na određenim principima, oni se ne mogu dokučiti naravnim razumom. Nadalje, teologija je tuđinka ukoliko je ona najsubjektivnija, tj. najljudskija znanost. I konačno, teologija je znanost zajednice, znanost Crkve u kojoj je ključna vjera i Bog kao autoritet. Zbog svih navedenih razloga često je u povijesti bila ugrožena. Srednji vijek sveo ju je na filozofsku teologiju, kasnije je postala skolastička teologija, a danas se često nastoji predstaviti kao znanstvena metoda. Takve ideje dovele su do ugroze njene posebnosti, istaknuo je Raguž.
Drugi dio predavanja imao je za cilj ukazati na teologiju koja može i treba pridonijeti ideji razvoja sveučilišta. Ona je poput sveučilišta u malome, razvija se u okviru Crkve i zahtijeva pozivanje na razne teologe i teološke škole. Bez takvog stava ne bi mogla napredovati. Teologija posvješćuje sveučilištu da je svako istraživanje ograničeno i time štiti od apsolutiziranja pojedine znanosti. Nadalje, znanost se ne smije otuđiti i izolirati iz zajednice. Stoga teologija apelira da čovjek ne smije ostati na razini mišljenja, već treba biti aktivna i djelatna. Na kraju je Raguž istaknuo kako teologija na sveučilištu treba biti voditeljica ostalim znanostima u duhu Isusa Krista, što bi značilo da treba služiti svakoj znanosti.
Posljednje predavanje “Docilitas i obrazovni ideali” održao je doc. dr. Šimo Šokčević. Posebno se osvrnuo na „docilitas” kao sposobnost da primamo pouku, prema riječima Jacquesa Maritaina. Docilitas je spremnost, volja i želja da učimo od drugih, ona je teološki iznimno važna krepost za svetost. Poučljivost zahtijeva određeno usavršavanje, preduvjet je kreposti razboritosti i usko je vezana uz nju, naglasio je Šokčević. Razboritost i poučljivost važni su za prepoznavanje dobra te se ostvaruju putem obrazovanja. Krepost poučljivosti ima nekoliko važnih elemenata: ona podrazumijeva žudnju za znanjem koja dolazi iz duše onoga koji uči, rađa se u pojedincu podrazumijeva i slobodu te samoću. Naravno, pod pojmom slobode podrazumijevamo nutarnju slobodu i to od nas samih, naših želja i prohtjeva. Samoća nije dakako puko povlačenje u privatni svijet nego se sastoji u otvaranju cjelini stvarnosti. Ovdje se ne radi o osamljenosti, samoći mjesta, nego se radi o oslobađanju od svih svojih prohtjeva i težnji. Cilj, u biti, samoga obrazovanja jest svestrana, duhovno oblikovana osoba, koja stječe obrazovanost te ona tako postaje čovjekov habitus, bit i bitak. Ako njegujemo poučljivost imamo veću šansu da dođemo do istine, ona mora biti prisutna u suvremenom obrazovanju. Međutim, može se reći da je poučljivost danas degradirana od strane lukavstva, lijenosti i raznih kalkulacija koji se mogu naći i u suvremenom obrazovanju. Dr. Šokčević izlaganje je završio citatima intelektualnih divova, osvrnuvši se na samu poučljivost i naglasivši još jednom njenu temeljnu svrhu.