Đakovo, (IKA) – Na dan kada je prije 40 godina, 4. prosinca 1963., na svršetku 2. zasjedanja Drugoga vatikanskog koncila, proglašena Konstitucija “Sacrosanctum Concilium” o svetoj liturgiji, održan je u auli Bogoslovnoga sjemeništa u Đakovu spomen-kolokvij o značenju toga prvoga koncilskog dokumenta. Na kolokviju, na kojemu su sudjelovali svećenici koji stanuju i djeluju u gradu Đakovu i svi bogoslovi đakovačkoga Bogoslovnog sjemeništa, uvodno razmišljanje izrekao je dijecezanski biskup Marin Srakić. Započeo je prikazom ozračja koje je na planu liturgijskoga pastorala neposredno prethodilo koncilskoj liturgijskoj obnovi, ističući napose značenje liturgijskoga pokreta u hrvatskome narodu, posebno “Cecilijanskoga pokreta”. Spomenuo je kao značajni element obnove i raspoloženje vjerničkoga naroda, koje se očitovalo u spremnome sudjelovanju u molitvenim i liturgijskim slavljima za uspjeh koncilske obnove, i još ranije, u proširenoj praksi uporabe tzv. Kniewaldova misala. Osvrćući se na tadašnje prilike u središtu biskupije, istaknuo je spremnost i zauzimanje mnogih profesora, odgojitelja i kanonika, među njima i svećenika koji su tada dobno pripadali starijim naraštajima, koji su se zauzeli za prikladno razumijevanje, prevođenje i ostvarenje koncilskih dokumenata, a na posebnome mjestu Konstitucije o liturgiji. Biskup je napomenuo kako je koncilski poziv za “većom jednostavnošću” u liturgiji katkada bio i površno shvaćan, te je u praksi rezultirao nedovoljno kritičkim odbacivanjem življene dragocjene baštine vjerničkoga izražaja u liturgiji, ili je, nasuprot dotadašnjem čvrstom stavu strahopoštovanja, bilo moguće susresti praksu pomanjkanja osjetljivosti za znakovitost svetoga, koju su, i prema duhu koncilske obnove, nastavili nositi liturgijski obredi, riječi i predmeti, počevši od središnjega znaka – oltara. Pravi duh liturgijske obnove treba se i danas oslanjati na istinsku radost vjernika što u liturgiji, osobito u slavlju euharistije mogu neposrednije sudjelovati, čuti i razumjeti duboke riječi otajstva. Za današnji život Crkve nezaobilazno je važno prikladno zauzimanje na području “liturgijskoga pastorala”, jer se vjernički život, a i kriza vjere odražava i očituje na liturgiji – zaključio je svoje razmišljanje biskup Srakić.
Nakon biskupova izlaganja u kolokvij su se uključili i ostali nazočni. Među interventima svećenika i bogoslova bilo je posebno zanimljivo slušati sjećanja na “koncilske godine” nekolicine danas umirovljenih svećenika iz zajednice đakovačkoga Svećeničkoga doma. Spomen-kolokvij završio je kratkom “koncilskom molitvom”, koju je kao molitvu za uspjeh Koncila sastavio papa Pavao VI., a svećenici su je svakodnevno molili na latinskome prije liturgije Časova.