Đakovo, (IKA/TU) – Đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić predvodio je 8. travnja večernje misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra, na dan kada je prije 105 godina preminuo biskup Josip Juraj Strossmyer, graditelj đakovačke katedrale. U koncelebraciji su bili pomoćni biskup Đuro Hranić, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata dr. Drago Tukara, tajnik vlč. Robert Jugović i kapelan đakovačke župe Svih svetih vlč. Krešimir Jukić. U uvodu u slavlje nadbiskup se osvrnuo na obljetnicu smrti velikog biskupa, sve pozvavši da se pridruže dosadašnjim generacijama u molitvi za biskupa koji je mnogo učinio za Đakovačku i Srijemsku biskupiju, sada Đakovačko-osječku nadbiskupiju.

U homiliji nadbiskup je istaknuo kako je putovanje prema Emausu postalo simbol duševne pustoši i očaja. “Danas bi se reklo da je očajan čovjek depresivan, živi u akutnom osjećaju promašaja, u njemu se srušilo ono na čemu je gradio svoj život. Odjedanput je stvarnost postala iluzija. Prvi korak koji u tim trenutcima želi učiniti je bijeg – pobjeći od samoga sebe. Naprotiv, da bi se suzbilo beznađe treba se sasvim drugačije vladati, ne mijenjati mjesto, ne mijenjati posao niti donositi neku odluku u takvim trenucima, savjetuju duhovni pisci, sveci, pa i sv. Ignacije Loyolski”, rekao je nadbiskup te se osvrnuo na tumačenje Pisma, zaključivši kako nas duša i Pismo skladno poučavaju da upoznamo pravu stvarnost.

Govoreći o biskupu Strossmayeru, nadbiskup je istaknuo: “On nije bio veliki političar niti intelektualac, nego je, prije svega, bio veliki biskup koji je vodio brigu da biskupija ima veliki broj svećenika, pa je veliku pozornost posvetio sjemeništu; koji je vodio brigu i o vjernicima, pa je pet puta obišao biskupiju, a grad Osijek deset puta. To je onaj koji je znao da posebnu brigu treba posvetiti djeci, mladima, pa je izdao katekizam i inzistirao na katehizaciji. Zato se u Đakovačkoj biskupiji održavaju prvi katehetski susreti svećenika, ne samo naše biskupije, nego svih biskupija diljem Hrvatske. To je biskup koji je rado govorio i bio veliki propovjednik. Nekada duboko, nekada jednostavno – govorio je pučki. Nije prvenstveno posvećivao pozornost intelektualnoj izgradnji biskupije, nego pobožnostima, liturgijskom životu, euharistiji. Zato je izdao dijecezanski Obrednik, svoje svećenike pozivao je neka održavaju korone i tu realiziraju pastoralne programe. Sa sestrama sv. Križa obnavljao je biskupiju, a za ono što nije mogao uraditi sam, pozivao je druge; i isusovce i franjevce i dominikance. Preporučivao je katolička društva i bratovštine, duhovno je obnavljao biskupiju kroz pobožnosti. Napose je gajio pobožnost prema Srcu Isusovu, kojemu je pred kraj života posvetio cijelu biskupiju.”

Nakon misnog slavlja nadbiskup se u pratnji mons. Hranića, okupljenih svećenika, redovnica i vjernika spustio u kriptu katedrale gdje je pokopan biskup Strossmayer te blagoslovio njegov grob. Predvođeni nadbiskupom, okupljeni su molili za pokojnog biskupa i otpjevali nekoliko uskrsnih pjesama.

.