Đakovo, (IKA/TU) – “Moj Bog ima crno lice, a u Africi sam naučio sve što znam kao svećenik”, rekao je 22. listopada vlč. Toni Štefan, gost misijske tribine u sklopu koje je predstavljena i njegova knjiga “Bog mojih detalja”. Pred obilježavanje Misijske nedjelje tribinu je u Metodovoj dvorani Svećeničkog doma u Đakovu organiziralo đakovačko Bogoslovno sjemenište, a gosta i zbirku predstavio je ekonom Sjemeništa vlč. Matej Glavica. Trenutačno u misijama ima 125 hrvatskih misionara, a vlč. Glavica izračunao je kako se od dvadeset i četiri godine svećeništva, gost ove tribine, kroz osamnaest afričkih godina, preko šest i pol tisuća puta budio sa sviješću daljine rodnoga kraja, te spoznajom da na kilometre nema nitko njemu sličan.
Iz neizvjesnosti života u Africi, podložnosti brojnim tropskim bolestima, nemogućnosti komunikacije na materinjem jeziku razvila se duhovnost detalja. “Bog mojih detalja” zbirka je koja poručuje da unatoč teškoćama vjernik mora prepoznati detalje koji čine ljepotu života, govore o divoti Božje upletenosti u život čovjeka te vraćaju nadu u bolje sutra, rekao je vlč. Glavica. U knjizi vlč. Štefana 51 je Isusov detalj, s odrazom na detalje ljudskoga života. “Zbirku obilježava zadivljenost Isusovom osobom, njegovim načinima i postupcima, a svećenik koji piše detalje, najprije je sam imao duboko iskustvo Boga u svome životu, pa zbirka i jest osobni doticaj Boga.” Retke knjige vlč. Glavica opisao je kao one koji vraćaju kršćansku nadu i optimizam, a ukoliko je vlč. Štefan sve što zna naučio u Africi, onda su i ti zapisi svojevrsno afričko i misijsko svjedočanstvo.
Sjećajući se želje da bude misionar, puta do Benina, razočaranja nakon saznanja da će djelovati u glavnom gradu, te ponovnog razočaranja vidjevši kako izgleda jedan afrički glavni grad, vlč. Štefan iznio je doživljaje misijskog rada, te pokoju pjesmu i pismo nastalo u trenucima nostalgije za rodnim Međimurjem. “Sve sam tamo morao učiti, što sam naučio nisam dobro znao, ali sam se trudio biti što bolji prema ljudima s kojima sam živio. Nisam ništa posebno radio – kao i svi domaći svećenici, ali sam mislio: Dat ću si truda i sve ono što drugi rade, ja ću činiti s malo više ljubavi i zanosa”, prisjećao se. Istaknuo je kako u Beninu svake godine ima nekoliko mladomisnika, a sjemeništa su prepuna te se uvijek traži mjesto više.
Govoreći o zbirci vlč. Štefan detaljem je nazvao osjećaj kada ne možeš puno toga učiniti, kao i dobro djelo koje se učini, a da nitko ne vidi. “Osjećao sam se najsnažnije na koljenima, u mraku moje Afrike, jer kada sam god molio sve sam dobio” a detalji doživljavanja Boga među narodom crnoga lica opisani su u recima knjige. Istaknuo je kako u Beninu sve više živi pobožnosti prema blaženom kardinalu Alojziju Stepincu, a njegov zagovor posebno traže žene koje ne mogu imati djece, i to ne samo kršćanke, već i muslimanke. Spomenuo je i misijsko djelovanje Đakovačko-osječke nadbiskupije pohvaljujući s. Ignaciju Ribinski te mons. Luku Strgara i njihovu milost misijske svijesti koja pokazuje put hrvatskoj Crkvi, jer bez misija nema ni Crkve.
Tribini je nazočio rektor đakovačkog Sjemeništa mr. Josip Bernatović, dvije pjesme izveo je zbor bogoslova, a Tomislav Lasić interpretirao je ulomak iz zbirke. U tijeku programa na pozornici je stajao i poziv pape Benedikta XVI. “Ljudi našega doba traže od vjernika da im daju ‘vidjeti Isusa'”, iz ovogodišnje poruke za Misijsku nedjelju, kao poticaj i izazov prisutnima da pokušaju pronaći vlastiti prostor misijskog djelovanja.