Susret je vodio vlč. Ivica Raguž, rektor samostanske crkve.

Raguž je promišljanje počeo o tome što je bitno i što može pomoći da bi se moglo rasli u blagosti. U daljnjem razmatranju na temelju misli duhovnih otaca naglasio je važnost usklađivanja trostruke dimenzije čovjeka: tjelesne, osjetilne i duhovne. Kod druge misli donio je praktične upute o prepoznavanju stanja srdžbe i ljutnje: 1. ako osoba na uvredu pokušava uzvratiti uvredom i izbjegava sresti osobu na koju se ljuti, 2. ljutite osobe često upadaju u depresiju i tugu, a 3. dobra je srdžba u kojoj se ljutimo na sotonu i na svoje grijehe. U trećoj misli iznio je uzroke srdžbe: uvredljivost, oholost, pohlepa za čašću i sklonost uživanju. Na temelju toga, Raguž je potaknuo sestre na molitvu da ih Gospodin oslobodi demonskoga utjecaja koji navodi na ljutnju i truje suživot s drugima, ali također prekida povezanost i zajedništvo s Bogom.

Četvrta misao temelji se na evanđelju i o njoj je Raguž rekao da „Gospodin poučava blagosti i kazuje nam kako ćemo i na koji način biti blagi. Blagost nije ništa drugo nego li izričaj duhovne ljubavi, izričaj ljubavi prema Kristu. Izričaj je to biti u Kristu. Blagost je znak da si u Kristu,  znak da si prestao krvariti. Blagost izvire iz zajedništva s Kristom. Budući da je Isus Krist sama ljubav, tko je s Isusom Kristom u njemu je sama ljubav. Svima želi dobro, raduje se svakom dobro. Tuguje zbog tuge bližnjega. Želi sve obuzeti ljubavlju, osvojiti sve duše ljubavlju, Kristom. Blagost nas tako dovodi do samoga Krista, koji je došao na svijet da nas pouči upravo tomu, blagosti. Jer ja sam ponizna i blaga srca (Mt 11,29). Gospodin nam kazuje kako se postaje blagim. On Bog došao je k nama da služi. On Bog veliki smanjio se i došao nama služiti. U oholosti želiš biti viši od ovoga i zato si ljutit na sve. U blagosti smatraš se nižim od svih i svakoga smatraš višim od sebe. Ne želiš biti prvi nego posljednji. U blagosti osobito trčiš u ljubavi prema onima koji su te uvrijedili i onima koji su protiv tebe.“

Na kraju je predavač naglasio kako se samo blaga osoba može uzdići Bogu u molitvi te pozvao sestre da ostave sve misli i u klanjanju nastoje biti samo s Kristom, razgovarati s njim pa čak i kad dođu neki drugi poticaji, potaknuo je da se vrate u osobni susret s njim uz posljednje riječi sv. Antuna pustinjaka: „Krista dišite i svim srcem u njega vjerujte!“

Nakon predavanja s. Jelena Kovačević zahvalila je predavaču i pozvala sve na zajedničko klanjanje nakon kojega je slijedila molitva Večernjih hvala Božanskoga časoslova.