Đakovo, (IKA) – U petak Vazmenoga tjedna, 16. travnja, rodbina, prijatelji te Đakovačka i Srijemska biskupija oprostili su se od svećenika mr. Franje Gruića, koji je preminuo u Kliničkoj bolnici u Osijeku 14. travnja u 72. godini života. U postajama liturgijskoga obreda ukopa na gradskom groblju u Đakovu sudjelovao je dijecezanski biskup Marin Srakić, više stotina vjernika, među kojima poveća skupina iz pokojnikovih rodnih Trnjanskih Kuta iz župe Oprisavci, 80 svećenika i 10 bogoslova, 40 redovnica Družbe sv. Križa i više sestara iz Karmela sv. Josipa iz Đakovačke Breznice. U ime sarajevskoga nadbiskupa kardinala Vinka Puljića u oproštaju je sudjelovao rektor Vrhbosanske katoličke teologije u Sarajevu dr. Marko Josipović, a u ime banjolučkoga biskupa Franje Komarice mons. dr. Miljenko Aničić.

Obrede na groblju, započete vazmenom posljednicom “Victimae paschali”, predvodio je pomoćni biskup Đuro Hranić. Kako je pokojni mr. Gruić govorio i zdušno promicao esperanto, u obredu je upravo na tom jeziku otpjevan evanđeoski ulomak Uskrsne nedjelje. Zahvaljujući pokojniku za njegovo svećeničko služenje u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji, osobito u nastavničkoj službi profesora klasičnih i živih jezika, Biskup Hranić istaknuo je kako je esperanto bio velika pokojnikova ljubav, a počeo ga je učiti još u gimnaziji, te dodao: “Ne znam kada će Gospodin našu Biskupiju ponovno obdariti jednim tako dobrim poznavateljem brojnih živih i klasičnih jezika, pravim poliglotom, i jednim svećenikom tako cijenjenim u kulturnim krugovima”. U ime pokojnikove rodne župe oproštajnu riječ izrekao je župnik u Oprisavcima Stjepan Sokolović, a u ime društva osječkih esperantista njegov predsjednik Davor Klobučar.

U svojoj homiliji na misi zadušnici koju je zajedno s biskupom Hranićem i 33 prezbitera služio u đakovačkoj katedrali, biskup Srakić je istaknuo: “Profesor mr. Franjo Gruić imao je svoje životno putovanje. Neimaština obitelji nije ga nikada slomila i obeshrabrila. Naprotiv, jednostavno se borio za život. I u srednjoj školi i kao student. Borio se svojom marljivošću i poštenjem. Kad je sazrela svijest da ga Bog zove, ostavio je nastavnički poziv i došao u Bogosloviju u Đakovo. Primio je od Gospodina posebni dar poznavanja jezika. Na tom Božjem daru je surađivao i nije bio zadovoljan površnim učenjem jezika”. Biskup Srakić spomenuo je i višegodišnju službu predavača katehetike te ostale službe koje je pokojnik obnašao.

Mr. Franjo Gruić rođen je 1. srpnja 1932. u Trnjanskim Kutima, filijali Župe Uzvišenja sv. Križa u Oprisavcima. Studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i predavao zatim njemački jezik na svojoj nekadašnjoj gimnaziji u Slavonskome Brodu. Godine 1965. dolazi u Bogoslovno sjemenište u Đakovo i započinje svećeničku formaciju. Kao bogoslov, već od treće godine studija istodobno je i profesor njemačkog jezika na Biskupijskoj gimnaziji u Đakovu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1969. godine. Od 1970. do 1972. pohađa postdiplomski studij katehetike na “Institute Catolique” u Parizu. Po povratku sa studija, od 1972. predaje njemački i latinski, te francuski i ruski jezik na Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji “J.J. Strosmayer”, preuzimajući, također, u različitim susretima i izdavačkim pothvatima ulogu prevoditelja. Bio je profesor katehetike, a u dvogodišnjem mandatu (1983-1985) i rektor Visoke bogoslovne škole u Đakovu. Obnašao je službu referenta Dijecezanskoga katehetskoga ureda te službu drugoga tajnika Biskupskoga ordinarijata, a pod vodstvom tadašnjega predsjednika mons. Ćirila Kosa bio je član Vijeća za katehizaciju pri BKJ. Od 1952. aktivno sudjeluje u promicanju esperanta, čijem promicanju daje veliki doprinos kao jedan od glavnih koordinatora katoličkog ogranka esperantskoga saveza u Hrvatskoj i drugim zemljama tadašnje Jugoslavije. Nekoliko godina obavljao je službu rektora i ispovjednika samostanske crkve sestara sv. Križa u Đakovu. Godine 2001. odlazi u mirovinu u biskupijski Svećenički dom u Đakovu.
Premda u mirovini, preuzeo je službu misnika u Karmelu sv. Josipa u Đakovačkoj Breznici i tu je službu obavljao sve do jeseni 2003.