Đakovo, (IKA) – U 79. godini života i 53. godini svećeništva preminuo je u četvrtak 28. kolovoza u Svećeničkom domu u Đakovu svećenik Vjekoslav Harapin. Sprovodni obredi bili su u petak 29. kolovoza na Gradskom groblju u Đakovu. Predvodio ih je, u nazočnosti rodbine i prijatelja, 45 svećenika i oko dvije stotine vjernika, pristiglih iz Cerne te ostalih župa u kojima je pokojnik djelovao, pomoćni biskup đakovački i srijemski Đuro Hranić. Izrazivši sućut dijecezanskoga biskupa Marina Srakića, pomoćnoga biskupa Đure Gašparovića te čitavog biskupijskoga prezbiterija u svojoj homiliji biskup Hranić je istaknuo: “Smrt jednog kršćanina je završetak njegova sakramentalnog života i posvetiteljske službe jednog svećenika”. S posebnim je osjećajem biskup iznio iskustvo svoga posljednjega susreta s pokojnikom. Nakon ukopnih obreda misu zadušnicu u đakovačkoj katedrali-bazilici zajedno s 16 suslavitelja predvodio je đakovački župnik i dekan Tomislav Ćorluka.

Svećenik Vjekoslav Harapin rodio se 1925. godine u mjestu Garkovec, župa Klanjec u Hrvatskom Zagorju. Nakon osnovnoga obrazovanja započinje gimnaziju u Varaždinu te nastavlja školovanje u klasičnoj gimnaziji u Banjoj Luci. Studij filozofije i teologije započinje također u trapističkom samostanu Marija Zvijezda u Banjoj Luci (1944.-1947.). U tragičnim ratnim i poratnim previranjima koja su raspršila banjolučku trapističku zajednicu, a nakon odsluženja dvogodišnje vojne obveze, studij i svećeničku formaciju nastavlja u Đakovu (1948.-1952.), gdje ga je biskup Antun Akšamović 1951. zaredio za prezbitera Đakovačke i Srijemske biskupije. Svećeničko služenje započinje kao kapelan u Drenju (1952.-1954.) nakon čega upravlja župom Brođanci (1954.-1961.). Od 1961. do 1972. ponovno je u župi Drenje kao upravitelj župe, gdje obnaša i službu dekana Đakovačkog dekanata. Biskupskim dekretom premješten je za župnika u Cerni, gdje ostaje devet godina istovremeno obnašajući i službu dekana Županjskoga dekanata. Godine 1981. započinje službu župnika u Strošincima a najposlije 1985. u Slakovcima, gdje ga zatiču stradanja Domovinskoga rata i prognaništvo. Godine 1996. godine odlazi u mirovinu u Đakovo.