Đakovo, (IKA/TU) – Na blagdan sv. Matije apostola u subotu 14. svibnja, nakon stečenog iskustva tijekom uvođenja u redovnički život, u samostanskoj crkvi Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, četiri mlade redovnice: s. Dijana Lončarek iz Gornje Pačetine, župa sv. Križ – Začretje i s. Marta Kovačić iz Tomašanaca, župa Gorjani, položile su u nazočnosti cijele redovničke zajednice, roditelja, rodbine, prijatelja i uzvanika svoje prve redovničke zavjete, a svoje doživotno predanje Bogu obećale su iz Regije Kosovo s. Leona Gjini iz Kusara, župa Pjetrošan i s. Hana Nikollaj, iz mjesta Gramačel – Dečani, župa Novo Selo.
Zavjetovanjem su se ucijepile u tu redovničku obitelj s obećanjem da će slijediti Krista Raspetoga prema pravilu Trećega samostanskoga reda sv. Franje i vlastitim Konstitucijama. Zavjetni obrazac primila je s. Franciska Molnar, provincijalna poglavarica. Svečano euharistijsko slavlje u zajedništvu s pomoćnim biskupom đakovačko-osječkim Đurom Hranićem i voditeljem duhovnih vježbi fra Vukom Buljan, slavilo je još 15 svećenika.
Obraćajući se zavjetovanicama i okupljenoj zajednici u svojoj homiliji biskup je, između ostaloga, rekao: “Nisu li ove četiri djevojke snažan proročki glas? Može li se pred njima, pred njihovim izborom i zavjetima poslušnosti, čistoće i siromaštva ostati ravnodušan? Spasenje koje vam Isus nudi nije spasenje ‘od’ ovoga svijeta i njegovih slabosti i zala, nego naprotiv, spasenje ‘za’ ovaj svijet i za njegove potrebe, za liječenje njegovih rana i za služenje ovome svijetu, za svjedočanstvo zdrave kršćanske alternative. To nije spasenje za strogo obdržavanje redovničkog dnevnog reda, čiju važnost ne treba omalovažiti, nego je to sloboda za velikodušno i nesebično služenje, za kreposti i vrednote koje je Isus unio u ovaj svijet, za programe karitativne ljubavi koji ozdravljaju patnje i bolesti ovoga svijeta i društva te za pastoralni rad koji diže i prožima ovaj svijet i ovo društvo Isusovom dobrotom i ljubavlju.”
Biskup je nadalje istaknuo kako je redovnički život poziv na ono polagano i mukotrpno suočavanje sa svime što je nedostojno čovjeka, što je u njemu slabo, poziv na prožimanje svijeta i društva vrednotama kraljevstva Božjega. To je poziv na pretvaranje ljudske povijesti u povijest spasenja, ludo vjerujući da se isplati živjeti kao Krist i onda kada se drugi podsmjehuju i kada se stari čovjek buni u nama. To je poziv na: Biti u svijetu a ne biti od svijeta, nego od Boga – to je poziv: biti Božji.
Obred zavjetovanja i misno slavlje skladnim pjevanjem pratio je Samostanski zbor, a poslije su za slavljenice i sudionike uslijedili radosni trenuci čestitanja, međusobnog dijeljenja života i vjere za zajedničkim svečarskim stolom u dvorani Florentini.

.