Đakovo, (IKA/TU) – Teološko pastoralni seminar za svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije, na temu “Vjerska sloboda – izazov za Crkvu i društvo”, održava se od 11. do 13. rujna na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Prvoga dana održana su tri predavanja.
Prvo predavanje održao je doc. dr. sc. Ivica Čatić, na temu “Vjerska sloboda u svjetlu Objave – biblijsko iskustvo”. Započinjući predavanje, naglasio je kako je govoriti o vjerskim slobodama u kontekstu Biblije vrlo komplicirano jer ovu temu bibličari nisu obrađivali. Već Knjiga Postanka otvara univerzalističku perspektivu i vjeru u kojoj Bog obećava da će se blagoslivljati svi narodi koji mu budu vjerni. U odnosu na babilonsko sužanjstvo vjeruje se da svaki narod ima svoje bogove. To je iskustvo za Izraelce u babilonskom sužanjstvu bilo vrlo ključno. Vjerovali su da je Jahve Bog nad bogovima i to iskustvo sužanjstva potvrđuje njihovo vjerovanje da Jahve djeluje i izvan granica njihove zemlje.
Kad se radi o iskustvu vjerske slobode onda su Izraelci svjesni da imaju veće probleme kad štuju druge bogove, tada dolazi do destrukcije i kaosa u njihovom narodu. Izraelci su neprestano vjerovali da se Jahve samo njima objavio. On što drugi slave to je Božji dar njima i oni to poštuju. Ovakav stav trebao bi biti polazište i za suvremeno shvaćanje drugih naroda i drugih religija jer je Jahve stvoritelj cijelog svijeta, protumačio je dr. Čatić, dodajući kako je ova linija potvrđena i u Novom zavjetu. Isus prihvaća druge narode i religije i nikoga nije odbacio. S jedne strane imamo Isusovu otvorenost, a opet njegovi učenici drže da oni imaju jedini pravo na Isusa. Isus je svakom pojedincu dao slobodu. Neki stručnjaci smatraju da samo judeokršćani njeguju toleranciju. Druge tradicije nemaju osjećaj za ljudske vrijednosti jer se kršćanska tradicija temelji na kategorijama saveza i ljubavi, rekao je, među ostalim, predavač.

Drugo predavanje prvoga dana održao je doc. dr. sc. Grgo Grbešić na temu “Poimanje i primjena tolerancije u progonjenoj, slobodnoj Konstantinovoj i državnoj Crkvi”. U uvodu se osvrnuo na to kako je problem tolerancije star koliko i kultura. U Isusovo doba smatralo se da su pogani nečiste osobe dok Isus to ‘okreće’ i poziva na toleranciju. Oni koji brane toleranciju Crkve koriste prispodobu o kukolju koji se čupa. Prva Crkva nije imala apsolutnu toleranciju. Koristilo se izopćenje da osoba nadođe. Sveti Pavao tjelesne kazne prebacuje na područje duha. Za vrijeme Rimskog Carstva najveći progoni su bili radi kulta vladara. Židovi nisu imali problema u Rimskom Carstvu. Kršćanstvo se smatralo sektom i radi toga dolazi do sukoba. Milanskim ediktom kršćani dobivaju slobodu, moglo se čuti u predavanju dr. Grbešića.
Također, rečeno je kako su crkveni oci pisali i protiv progona. Neke dijelove Svetog pisma koristilo se za potkrepljenje i opravdanje nasilja. U Srednjem vijeku javila se inkvizicija i tortura nad onima koji drugačije misle. Crkva se od tada nalazila u raznim političkim okolnostima i tako gradila svoj odnos prema toleranciji. Milanskim ediktom crkva je dobila mnoge privilegije i to je dovelo do netolerancije.

Treće predavanje održao je doc. dr. sc. Drago Tukara, a obrađivao je temu “Sloboda u sustavu vrijednosti u vrijeme crkvenih Otaca”. Navodeći citate, predavač je iz plejade crkvenih otaca odabrao dijelove u kojima oni poimaju slobodu. U poganskoj kulturi društveni sustav je totalitaristički. Crkveni pisci žele zasijati sjeme dostojanstva svakog čovjeka jer svaki čovjek posjeduje vrijednosti. Ludošću se smatralo ako se nekoga prisiljavalo na vjerovanje. Slobodu se smatralo temeljem života u zajednici, a oci su oni koji nas upućuju na ovu problematiku, čulo se, među ostalim, u predavanju dr. Tukare, koji je zaključio kako je čovjek biće koje u sebi ima smrtnost i besmrtnost. Bog ga je stvorio kao slobodno biće kojemu je darovana inteligencija i slobodna volja i htio da samo čovjek bude slobodan jer mu je podložio cijeli stvoreni svijet.