Đakovo, (IKA) – U organizaciji Biskupijskoga katehetskog ureda u Đakovu je 20. ožujka održan cjelodnevni seminar za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola Đakovačke i Srijemske biskupije na kojemu je sudjelovalo 190 vjeroučitelja. Uvijek aktualna tema “Vrednovanje u vjeronaučnoj nastavi” odabrana je zbog poteškoća na koje se nailazi kod vrednovanja i ocjenjivanja učenika. Vrednovanje je, naime, jedna od najsloženijih komponenti u nastavi, a ne odnosi se samo na učenike, nego na cjelokupni odgojni proces. U uvodnom dijelu, nakon molitve koju su priredili vjeroučitelji iz vukovarske regije, skup je pozdravila predstojnica Katehetskog ureda dr. s. Lucila Zovak, a potom se skupu obratio dijecezanski biskup Marin Srakić. Radni dio seminara koordinirale su savjetnica s. Ljiljana Radošević i nadzornica/savjetnica Anđelka Čajkovac. Predavanje na temu seminara održala je s. Ana Thea Filipović, doktorica katehetike i profesorica na Teološko-katehetskom institutu u Zadru. Predavačica je odmah na početku predavanja istaknula kako je tema vrednovanja općenito u društvu ponovno vrlo aktualna, a s obzirom na vrednovanje koje se provodi u vjeronaučnoj nastavi rekla je da se ono ne svodi samo na ocjenjivanje učenika, nego i vrednovanje cjelokupnog procesa nastave, odnosno prosuđivanje aktivnosti i osoba: sebe i drugih. Vrednovanje je odraz aktualnih vrednota, a ocjenjivanje ne smije biti jedini način vrednovanja. Kroz vrednovanje učenik stječe prosudbu o svojemu radu, a odgojna nastava ga treba osposobiti da takvu prosudbu donese. Treba vrednovati ciljeve i rezultate, ali i metode konkretnih provedbi. Istaknuto je da se vrednovanje provodi u svim etapama vjeronaučne nastave: dijagnostičko vrednovanje počinje prije samoga nastavnog procesa; formativno vrednovanje odnosni se na sam tijek nastave, te završno na kraju nastave kada treba vrednovati aktivnosti, procese i postignute rezultate. Vrlo je važno poticati učenike na samokritičnost, ali vjeroučitelj mora i sebe trajno vrednovati i ocjenjivati.
Navedeni su različiti načini vrednovanja te istaknuto da u proces vrednovanja treba uključiti sve razine nastavnog učenja: kognitivnu, emotivnu i djelatnu. Naposljetku je predstavljen veliki spektar različitih metoda vrednovanja (asocijacija, foto-govor, parabola, dovršavanje započete rečenice, ljestvice vrednota, razgovor, izrada kolaža, pisanje novinskog izvješća, prepričavanje, likovno izražavanje, križaljke, kontrolni ispiti…). Predavačica je na kraju govorila i o brojčanome i opisnom ocjenjivanju.
U raspravi su izneseni neki od problema s kojima se vjeroučitelji susreću kao što je: objektivno i pravedno vrednovanje i mjesto vjeronauka u odnosu na druge predmete, različite komponente ocjenjivanja u vjeronauku, što je to “poticajna” ocjena, problem ocjenjivanja stavova i odgovornost vjeroučitelja kao svjedoka vjere, potreba razlikovanja školskog vjeronauka i župne kateheze te posljedično tome što se u školskom vjeronauku ne bi smjelo ocjenjivati i dr. Nakon stanke rad je nastavljen u pedagoškim radionicama. Radilo se u jedanaest radionica, od kojih je svaka radila na jednom od vjeronaučnih udžbenika. Zadatak je bio obraditi jednu nastavnu jedinicu koristeći metode vrednovanja u svim etapama nastavnog procesa. Na kraju susreta uslijedile su obavijesti iz Katehetskog ureda te zaključna riječ pomoćnog biskupa Đure Hranića.