Đakovo, (IKA/TU) – U prostorima Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu u organizaciji Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije i Agencije za odgoj i obrazovanje Podružnice Osijek, održan je 23. listopada stručni skup za odgojiteljice u vjeri djece predškolskog uzrasta.
Okupljenim odgojiteljicama obratio se đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić, izrazivši zadovoljstvo, ali i svjesnost problematike djelovanja kako u katoličkim, tako i u društvenim vrtićima. Da bi se predškolski vjerski odgoj što bolje organizirao poštujući zakonske procedure, biskup je najavio organiziranje povjerenstva za to područje, te rekao kako će odgojiteljica Zdenka Beker biti kontakt osoba budućeg povjerenstva. Istaknuo je i važnost prezentiranja mogućnosti odgoja u vjeri u dječjim vrtićima, jer se čini paradoksalno da veliku većinu djece roditelji u osnovnoj školi upisuju na vjeronauk, a da u vrtiću nisu zainteresirani za vjerski odgoj. Uime Agencije za odgoj i obrazovanje odgojiteljice je pozdravila viša savjetnica za vjeronauk Ankica Mlinarić. Istaknula je da predškolski odgoj s vjerskog područja otvara prostore i nudi mogućnosti još veće suradnje, te će to jačati i još više zaživjeti. “Sve ono što vi ponudite djeci temelji su koji u osnovnoj i srednjoj školi omogućuju učiteljima i nastavnicima da ih dalje odgajaju”, istaknula je odgojiteljicama savjetnica Mlinarić.
“Duhovnost odgajatelja u vjeri – pitanje identiteta” bila je tema izlaganja prof. dr. Vladimira Dugalića, prodekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu i profesora moralne teologije. Na temelju djela “Odgojitelj” Klementa Aleksandrijskog te Dokumenata II. vatikanskog sabora, Dugalić je istaknuo kako je vlastiti odgoj u duhovnosti prvotno umijeće, a tek onda može biti uspješan odgoj drugoga. Kao neizbježno, postavio je pitanje identiteta i istaknuo da duhovnost današnjeg čovjeka i odgojitelja u vjeri treba biti utemeljena u Kristu Raspetome i istinskoj kršćanskoj ljubavi koja proizlazi iz križa, a koju treba komunicirati. Duhovnost nije bijeg od odgovornosti, zahtjevnosti, to nisu samo emocije, već logika križa, duboka uronjenost i spremnost odricanja od vlastite komotnosti, kako bi se osobna sloboda ispunila služenjem, solidarnošću i kršćanskom ljubavlju po Kristovoj logici života. Nužno je jedinstvo uvjerenja i življenja, jer raspeti Krist iznutra motivira, a to treba svjedočiti i društveno djelovati. Kristocentričnu duhovnost ne možemo graditi vlastitim snagama, rekao je Dugalić, ističući Božju milost koja kroz liturgijsko-sakramentalni život učvršćuje i oblikuje sliku Boga u odgajatelju, a koju on potom prenosi djeci.
S. Jelica Đuzel, dipl. kateheta specijalist, izlagala je na temu “Odnos odgojitelja u vjeri i djeteta” i istaknula zadaće odgojitelja te put poniznosti kao nužnost pripreme za rad s djecom. Citirajući Mariju Montessori, pojasnila je kako odgojitelj kroz rad dublje spoznaje djetinjstvo i treba steći odgojni stav koji se naziva ljubavlju, što će ga promijeniti. U religioznom odgoju nama odraslima ne pripada ništa: ni dječja duša, niti sadržaj koji prenosimo; sve pripada Bogu koji nas po svojoj dobroti daruje, zaključila je s. Jelica.
Izlaganja su potaknula raspravu i iznošenje iskustava odgojiteljica. Uslijedile su pedagoške radionice “Odgojitelj – beskorisni sluga iz evanđelja” pod vodstvom s. Jelice te “Djetetu možemo darovati samo ono što imamo” pod vodstvom odgojiteljice savjetnice Jasne Puljić. Skup je zaključen završnim vrednovanjem i osvrtom.