Đakovo, (IKA/TU) – “Dionici smo jednog sasvim osobitog dana u 775 godina povijesti naše biskupije i ovoga grada. Naš umirovljeni nadbiskup i metropolit Marin Srakić u našu katedralu-baziliku unio je u ulaznoj procesiji i pred nas položio relikvije – dio tijela bl. Salomeje, žene hrvatskog hercega Kolomana koji je, s njom u suradnji, godine 1239. bosanskom biskupu Ponsi darovao imanje i grad Đakovo. Tim činom započela je povijest Đakova kao biskupskoga sjedišta”, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, uvodeći 19. studenoga, na spomendan bl. Salomeje, u svečano misno slavlje u đakovačkoj katedrali – bazilici, u zajedništvu s mons. Srakićem te brojnim svećenicima, redovnicama, bogoslovima i vjernicima grada Đakova.
Čin darivanja imanja i grada Đakova potvrđen je i u ispravi hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. od 8. svibnja 1239. godine i ta isprava predstavlja prvi pisani spomen grada Đakova. Stoga Grad Đakovo upravo na taj nad slavi Dan Grada, podsjetio je nadbiskup.
“Možemo li na ljepši način obilježiti tu visoku obljetnicu i silazak u vlastite korijene nego uranjajući u svetost? Početak naše nadbiskupije i Grada Đakova označeni su dimenzijom svetosti. Štujući relikvije kraljevne bl. Salomeje, koja je zajedno sa svojim mužem podarila temelje na kojima je izrastala biskupija i nadbiskupija te Grad Đakovo, mi u stvari – potaknuti primjerom i izazovom svetačkoga života i svjedočanstva bl. Salomeje – još snažnije i još svjesnije prianjamo uz Isusa Krista, koji je Alfa i Omega, Početak i Svršetak i jedini Put, jedina Istina i jedini izvor Života. U njemu, po njemu i za njega svi smo stvoreni”, rekao je nadbiskup, pozdravljajući sve nazočne te izričući duboku zahvalnost mons. Srakiću, koji je još u veljači 2009. prilikom jednog susreta u Zagrebu s krakovskim nadbiskupom, nekadašnjim tajnikom svetoga pape Ivana Pavla II. kardinalom Stanislawom Dziwiszem od njega molio česticu zemnih ostataka bl. Salomeje za đakovačku katedralu.
Nadbiskup Srakić je krajem listopada u pratnji generalnog vikara mons. Ivana Ćurića, prof. mons. Luke Marijanovića te studentskog kapelana iz Osijeka o. Arkadiusza Kraszickog otputovao u Krakov te ondje od sestara klarisa preuzeo relikvije. “Ove relikvije što nam ih večeras predajete na čašćenje poticaj su i poziv svima nama; nama svećenicima, časnim sestrama, bogoslovima i svim vjernicima naše biskupije na rast u svetosti te svim građanima i odgovornima u našem gradu, da i oni upravljaju svojim narodom onako mudro kao što je i ona upravljala – služeći svome narodu, vodeći brigu o njegovim materijalnim potrebama, ali i kao žena od vlasti, pružajući primjer svetačkog života i svjedočanstva te vjernosti Bogu i čitavome narodu”, rekao je nadbiskup Hranić.

U homiliji nadbiskup je vjernicima ukratko predstavio životopis blažene Salomeje, koja je rođena u Krakovu u kraljevskoj obitelji 1211. godine i koja se, u dobi od sedam godina, 1218. godine, vjenčala za Kolomana, naslovnog kralja Galicije. Kolomanov otac, kralj Andrija, mladencima Kolomanu i Salomeji kao svadbeni dar poklanja Hrvatsku, Dalmaciju i Slavoniju. “Činjenica da su njih dvoje kao svadbeni dar dobili Hrvatsku, Dalmaciju i Slavoniju, govori da je ne samo Koloman, nego i Salomeja morala biti donatorka ovih krajeva bosanskom biskupu Ponsi te da je tako zaslužna što je Đakovo postalo biskupski grad”, rekao je nadbiskup.
Salomeja je sa suprugom živjela u djevičanskom braku, a nakon njegove smrti, kao tridesetogodišnja udovica živjela je u kraljevskoj obitelji svoga muža te se posvetila dobrim djelima i milosrđu. Napušta kraljevski dvor, vraća se u Poljsku i postaje redovnicom. S bratom Boleslavom 1245. godine podiže novi samostan klarisa i ulazi u nj kao klarisa, te u njemu živi sve do smrti. Umrla je na glasu svetosti 17. studenoga 1268. godine. Pokopana je u franjevačkoj crkvi u Krakovu. Njezino štovanje odobrio je 1672. godine papa Klement X. Štuju je bračni parovi bez djece, kao i obitelji, moleći za obiteljsku slogu i mir.
Na kraju misnog slavlja svi svećenici, redovnice, bogoslovi i ostali vjernici pristupili su cjelivanju relikvija bl. Salomeje, a kućama su ponijeli sličicu blaženice s molitvom i komadićem tkanine koja je bila prislonjena uz njezino tijelo.