Na početku su sve okupljene pozdravili doc. dr. sc. Grgo Grbešić i prof. dr. sc. Ivica Raguž, v.d. dekana.

Glavna tema prvoga bloka predavanja bila je: „Klerikalizam, totalitarizam, rađanje katoličke akcije“, a prvo predavanje u tome bloku održao je doc. dr. sc. Grgo Grbešić o temi „Crkva nasuprot totalitarizmu za vrijeme pontifikata Pija XI.“. Tijekom izlaganja predavač se oslanjao na citate iz knjige Hijacinta Boškovića koji kaže kako se ideje neprestano razvijaju. Sve ono što je Francuska revolucija posijala urodilo je time da nije bilo povratka nazad. Tek 50 godina nakon Marxova manifesta javlja se enciklika „Rerum novarum“, kojom Crkva odgovara na radničko pitanje. Između dva svjetska rata Crkva je laike htjela ubaciti u ona područja koja je izgubila. Laici svoje poslanje primaju od samoga Krista, a ne od klera.

Predavanje „Enciklika Ubi arcano Dei“ održao je izv. prof. dr. sc. Vladimir Dugalić. Podsjetio je da Pio XI. 1922. objavljuje svoju prvu encikliku. Ona je prevedena na hrvatski jezik i izdana u Vrhbosni. Andrija Živković dao je komentar na encikliku, a kasnije objavljuje i knjigu koja sadrži sve enciklike pape Pija XI. Duh koji odiše cijelom enciklikom ima za cilj: „Preporoditi izranjeno društvo i pokazati mu ispravan put“.

Posljednje predavanje prvoga bloka naslovljeno „Uzroci nastanka i posljedice klerikalizma u Katoličkoj Crkvi“ održao je dr. sc. Jure Krišto. Pojasnio je pojam klerikalizma koji označava težnju da više svećenstvo dobije kontrolu nad političkim i društvenim životom te da ga usmjerava. Papa Franjo reformira Crkvu tako da se u nju uključe laici te da se smanje dužnosti klerika. Teži se za aktivnim laikatom, premda nigdje ne piše što je to aktivni laikat. Definiciju klerikalizma davale su svjetovne denominacije. Suvremena teološka mudrost priznaje da klerikalizam postoji u Crkvi, i za njega su odgovorni klerici koji smatraju da moraju imati povlaštenost nad laicima.

Sljedeći blok predavanja bio je o temi „Katolička akcija u Hrvatskoj, Austriji i Italiji“. Prvo predavanje drugog bloka održao je dr. sc. Jan Mikrut pod naslovom „Katolička akcija u Austriji“. Enciklika Ubi arcano Dei pape Pija XI. sadržavala je cjelokupni program za djelovanje Crkve na globalnoj razini te je papi trebalo vremena da se prilagodi na novonastalu situaciju u Crkvi. Austriju je tresao raspad Habsburške monarhije te Austrija ostaje sama, malena, nasuprot velikog carstva koje je imala. Austrijska Crkva je dobro stajala. Župa je postala središte djelovanja Katoličke akcije. Od katolika se očekuje osnivanje kuća za djecu i žene, rad u pastoralu i s bolesnima. Katolicima se zabranjivalo djelovanje u politici, mogli su djelovati na sveučilištima u školama i crkvama. Sve je išlo nekako dok se nisu pripojili Trećem Reichu, tada sve pada u vodu.

Dr. sc. Danijel Patafta održao je predavanje „Katolička akcija u Hrvatskoj“. U međuratnom razdoblju na prostorima naseljenim Hrvatima postojala su dva suprotstavljena tipa katoličkih organizacija. To su Hrvatski katolički pokret i Katolička akcija. Hrvatski katolički pokret nastao je početkom 20. st. na poticaj krčkog biskupa Antuna Mahnića po uzoru na zemlje Njemačkog Carstva i Habsburške Monarhije.

Prvo predavanje posljednjeg dijela skupa pod nazivom: „Od protagonista Katoličke akcije u Hrvatskoj do teologije laika Drugoga vatikanskoga sabora“ održao je dr. sc. Ivan Zubac o temi „Udruge, dinamika i život Katoličke akcije u Đakovačko – osječkoj nadbiskupiji u međuratnom razdoblju (1918.-1941.)“. Predavanje je bilo osmišljeno na način da je profesor prvo dao kratki presjek, a nakon toga je razrađivao arhivske dokumente. Posebno je istaknuo dopis koji su Anica Bodakoš i Paula Hep na zahtjev ordinarijata u Đakovu uputile dijecezanskom okružju velikog križarskog sestrinstva u Đakovu. To je proces priprave proslave jubileja 1300. obljetnice kršćanstva u Hrvata koje su zajedno sa Stepincem pokrenuli hrvatski isusovci. Proslava je odgođena jer je u proljeće 1941. započeo rat, no ponovno je pokrenuta krajem 70.-ih i trajala je do 1984. godine i danas se smatra jednim od bitnih događaja u formaciji i duhovno-psihološkoj pa i političkoj pripremi borbe za hrvatsku neovisnost. Na kraju predavanja, profesor je pročitao pjesmu Antuna Gustava Matoša „Pri svetom kralju“.

Predavanje „Biskup Antun Mahnić i katolički laikat“ održao je dr. sc. Marko Medved. Predavanje je podijelio u dvije glavne cjeline. U prvoj je govorio o ulozi biskupa Antuna Mahnića i laika, a u drugom dijelu donosi kritički osvrt o pitanjima koja se njemu samomu nameću.

Sljedeće je predavanje održao dr. sc. Božidar Nagy o temi „Ivan Merz, pionir Katoličke akcije u Hrvatskoj“. Predavanje je započeo kratkom prezentacijom knjige „Ivan Merz, pionir Katoličke akcije u Hrvatskoj“, a samo predavanje sadržavalo je četiri dijela: Spisi Ivana Merza o Katoličkoj akciji; Kratki kronološki prikaz uvođenja Katoličke akcije u Hrvatsku; Otpori uvođenja Katoličke akcije u Hrvatskoj i Katolička akcija u shvaćanju i djelovanju Ivana Merza. Katoličku akciju Merz naziva suvremenom pojavom koju je u posljednji čas digao Duh Sveti da Crkvi povrati narode koji su negda bili kršćanski, a sada su ponovno pali u poganstvo. Merz je u talijanskoj Katoličkoj akciji vidio uzor i poticaje jer ona već vrlo razvijena. Dr. Nagy predavanje je završio pročitavši završetak predgovora Zlatnoj knjizi koji predstavlja Merzov apostolski program.

Posljednje predavanje održao je prof. dr. sc. Ivica Raguž, v.d. dekana s temom: „O vjernicima laicima u današnjoj Crkvi: teološki pogled“. Svoje misli bazirao je na knjizi francuskog teologa Yvesa Congara „Nacrti za teologiju laikata.“. Iznio je tri Congarove misli o vjernicima laicima i njihovoj ulozi u Crkvi. Prva jest da je „Crkva sakrament, tj. posrednica milosti“. Druga misao je „pitanje svijeta“ jer primarno mjesto djelovanja laika nije oblikovanje Crkve, već svijeta; svijet je mjesto djelovanja. Treća i posljednja misao bila je da Congar pokazuje „na koji su način vjernici laici u Crkvi oni koji također ostvaruju Kristovu trostruku službu“, a to je da je Krist Svećenik, Kralj i Učitelj. Što se tiče uloge Krista učitelja u životu vjernika laika, Congar tvrdi da autoritet u poučavanju pripada klericima, a da su laici tu da budu oni koji poučavaju tako što potiču. Uloga je laika da se nalazi u međuprostoru, da ono što je primio iz teologije prenese na kulturu, mišljenja je Congar.