Dan Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja
Visovac
Visovac, (IKA) – Dan Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja održan je u srijedu 2. srpnja u organizaciji Vijeća za duhovni život na otoku Visovcu. Na slavlju je sudjelovalo 98 franjevaca među kojima su bili provincijal fra Joško Kodžoman, definitori fra Anđelko Domazet, fra Petar Klarić, fra Nedjeljko Šabić, mladomisnik, novaci i bogoslovi, izvijestio je portal splitskih franjevaca franjevci-split.hr.
Slavlje je počelo pokorničkim bogoslužjem koje je predvodio fra Mladen Prolić, slijedila je svečana misa koju je predvodio provincijal Kodžoman a pjevanje su predvodili franjevački novaci.
Govoreći u propovijedi o vremenu i prilikama u kojima franjevci te provincije danas žive, Kodžoman je podsjetio da je “činjenica da je danas mnoštvo ljudi stavljeno na rub društva, bez mogućnosti da od svoga rada žive, bez budućnosti i prave životne perspektive”. “Tko bi se nadao da će u mladoj hrvatskoj državi ljudi ikada ponovno napuštati svoje domove i obitelji u potrazi za boljim uvjetima života. Mnogi problemi današnjeg svijeta, pa i mnogi problemi hrvatskog čovjeka, u svoj su biti strukturalne naravi i ne vjerujem da će se moći riješiti bez promjena na zakonodavnoj, ali jednako tako i na vrijednosnoj razini. Bez stimulativnih zakona, bez promjene svijesti i radnih navika, bez sveukupnih društvenih nastojanja da se promjeni porazna demografska statistika, kronični proces osiromašivanja će se i dalje nezaustavljivo nastaviti”, istaknuo je propovjednik, zapitavši se što redovnici, ljudi Crkve, mogu učiniti da bi se stanje popravilo. “Bez širokoga društvenog konsenzusa ne možemo učiniti čuda. Ali to nas ne treba obeshrabriti da nešto učinimo ili da na te socijalne fenomene gledamo kao na normalne pojave u tranzicijskim društvima. Od nas ljudi nešto očekuju. Očekuju da se za njih zauzmemo na način da koristimo sve raspoložive prilike i da u svojim nastupima govorimo o socijalnoj nepravdi, da prozivamo gramzljivost poslodavaca, koji se bogate na žrtvi i preko kostiju svojih zaposlenika. Od nas ljudi očekuju da budemo njihov glas i savjest društva. Očekuju da se s njima solidariziramo u njihovoj nevolji, pa i po cijenu da time umanjimo komfor vlastitog života. Drugim riječima, pozvani smo biti prijatelji u nevolji, ne samo na nekoj deklarativnoj razini, već zapravo i stvarno”, istaknuo je franjevački provincijal, upozorivši da bi “nečinjenje” vodilo gubitku vjerodostojnosti. Također je upozorio da siromaštvo, koje poprima razmjere obiteljske i ljudske drame, poziva na konkretno zauzimanje na karitativnom i humanitarnom području. “Znam da ste na tom polju mnogi već i angažirani, ali dopustite da postavim pitanje i sebi i vama, je li to što smo do sada učinili ili činimo i najviše što možemo, ili smo zadržali rezerve za sebe u strahu da bismo i sami mogli doći u nezavidnu situaciju. Vjerujemo li mi u Božju providnost ili je to samo jedna u nizu naših propovjedničkih kategorija i govorničkih figura, koje vješto koristimo”. Provincijal Kodžoman istaknuo je da se kriza osjeća ne samo na gospodarskim odnosima, nego i na moralno-etičkoj razini i na području odnosa prema prirodi. “S druge strane, na unutrašnjem crkvenom planu uočljiva je kriza duhovnih zvanja, kriza autentičnog življenja i svjedočenja kršćanskih vrijednosti, kriza autoriteta, crkvenih institucija, morala…”, rekao je splitski franjevački provincijal te istaknuo da se na krizu može gledati i kao na priliku i poziv na odlučujući i neizbježni zaokret u ponašanju. Podsjetio je i na poziv pape Franje na obnovu duha redovništva, te je ukazao na različite procese koji rastaču franjevački i redovnički život i pozvao sve okupljene franjevce da se “s obnovljenim franjevačkim žarom” trude u obnovi bratskog zajedništva i u solidarnosti sa svima koji ih okružuju.
Na kraju euharistijskog slavlja predvodio je molitvu odrješenja za pokojne članove Provincije.
Nakon molitve Šestog časa provincijal Kodžoman podnio je izvješće o stanju u provinciji te najavio proslavu jubileja u Sinju 2015. godine i provincijalni kapitul 2016. godine. Posebno se osvrnuo na preminule i bolesne franjevce te sve potaknuo na molitvu i djelovanje za duhovna zvanja.